|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
*iluzija stvarnosti.
Pred svojim se očima totalno raspadam.
*ponovno trijezni, ponovno stranci.
Beskrajno prazan jurim prema zalasku.
U fliperu lica i ulica glasovi tonovi rasuti.
Tvoje lice poput uhode me prati.
Meni se dušo od tebe ne rastaje.
Noćas su ovdje ravnodušne sjene.
(Uvijek ista priča.)
Love Angel Music Baby.
Putting holes into happiness.
Killing your fantasy.
You got me dancin' and cryin'.
badnjak. 13.55
odlucila sam napisat post.
prije nego sto odem.
al ja nemogu. jednostavno nemogu napisat post na fors.
i sad se inatim sama sebi.
Stae,zas bi ja napisala post kad Ti to kazes,a?
napisat cu ga kad se MENi bude dalo.
jesam li shizofrenicarka?
ma ne. to se almica svada sa svojim umjetnickim duhom.
[cija je egzistencija jos uvjek upitna.]
oke. cujemo se kasnije.
.* before I go.* .
jos uvjek badnjak. 14.42
evo me.
dakle.
moj umjetnicki duh odbija suradivati.
al probat cu.
(*mogu i bez tebe. pederu.*)
Jos uvjek sam u onom stadiju kad jos ni sama nisam svjesna da ga vise NEMAM.
jednostavno. nemogu. nemogu si priznati.
da sam mogla bit tolki kreten.
zast jednostavno nisam kao Ona?
bilo bi mi stalo do mojih stvari, a ne do tog sta ce sljudi misliti o meni.
i jos bi ga imala.
kako jednostavno.
mogla bi se izderat i zaprjetiit samarom svakom ko mi ga uzme.
mozda bi vam bila glupa.
al bar bi ga imala sad.
I nije mi jasno, kako ne shvacate.
kako neshvacate koliko mi znaci.
koliko mi je ZNACIO.
nije vas briga.
i sad kad se desilo sranje, nakon sto su mi ga uzeli po STOTI put,
Nitko nije kriv. i Nitko ga nije imao.
Nitko nezna.
I ja ostajem sama.
sa jos par svojih pravih prijatelja,
koji stim nisu imali nikakve veze.
a trude se pomoci.
i jos mi ulijevaju nadu.
da mozda jos postoji sansa.
**hvala vam**
Badnjak. cu provest kao i svake godine.
uz puno ljudi. na toplom. i sa najljepsim borom na svjetu.
sa prskalicama.
i mozda si baka opet zapali kosu.
i mozda cemo joj se opet svi smijati.
a dok ce ona, kao i svake godine citati Rodenje Kristovo il stavec,
opet ju niko nece fermati, neki ce gledat okolo,
neki ce fotkati,neki drjemati na kaucu
a pametni ce pobjec na vece cim predvide trenutak kad ce ona, kao i svake godine, otvoriti tu knjigu.
za stolom ce baka hvaliti mamine kolace i obrnuto.
muski dio pricat ce o politici, avionima i novom autu za najmladeg.
ja cu samo morat objasnjavat po neznamkojput.
da NEVOLIM suho voce.
i pohvalit cu se baki svojim super ocjenama.
kao i svake godine *oh.proud*
i jedva cekam.
tu svakogodisnju rutinu,
koja me toliko veseli.
*i sjecam se.
dok sam jos mami sjedila u krilu.
imala sam crnu haljinicu na tregere
i narancaste stramplice.
i dvije pletenice.
i tada je bilo isto.*
od bozicnih praznika sa vama sam se morala oprostiti.
i mozda ja radim preveliku dramu oko toga.
a mozda i ne.
najveca drama dogada se u meni.
jer tuzna sam. al ne dopustam si to jer se onda osjecam razmazenom.
* a nisam razmazena.*
Trazim li mozda previse ?
neznam. Trazim li?
razmazenost sam uvjek shvacala kao
naprimjer, zahtjevanje skupe robice i sminkice od staraca.
Nesamostalnost,zahtjevnost i osjetljivost.
a ja nisam ni jedno od toga. ja se bar nadam.
Da. imala sam i ja bozicnu zelju.
NE..nisam trazila Mistera savrsenog.
trazila sam samo nekog. koga cu moci voljeti.
ko ce me zagrliti i poljubiti
tako da zaboravim na sve probleme.
*trazim li puno?*
ta bozicna zelja nije mi se ostvarila.
dobila sam Mothership od Zeppelina. :)
majcu.knjige. nausnice..
<3
al i to je super
ali majca mi nikad nece moci rec
Volim te.
(ako neko ima takvu majcu.
zelim ju :D:D)
*sjecas se tonka?
stajale smo na trgu.
bijasmo u nekom desperejt stanju.
i rekosmo.
"Nacemo si decke do BOZICA" *
To je bilo davno..
mozda ocekujte edit.
a do tad
Volim vas
i sretan Bozic**
EDITIC
(eto.nisam mogla odoljet prije nego sto idem.)
Novogodisnje zelje.
htjela bi. da napokon svi mozemo bit iskreni jedni prema drugima.
da znamo na cemu smo.
jer koja je svrha toga da se ja druzim sa hrpom ljudi i trudim se bit jednaka prema svima, nikog ne zapostavljat blabla.., ako me sedamdeset posto tih ljudi traca iza leda.
I zbilja bi rado voljela da znam skim se mogu druziti, skim mogu izac van, a da znam da me nece istracat nakon sta odem doma,
i stvarno mi je zao da nemaju muda rec mi u lice sta misle.
ja se trudim oko svih, al definitivno mi nece biti veliki gubitak izgubit Takvu osobu. mislite da mi je stalo? e pa , nije mi stalo.
nije mi ni MALO stalo do povrsnih i dvolicnih ljudi.
i ZNAM da ih oko mene ima. nazalost.
i nije mi jasno u cemu je problem.ako vam moje prijateljstvo ne vrijedi puno, zasto ne skratit muke i meni i vama?
vjerujte mi.
bilo bi mi vise nego drago.
(ustedila bi vrjeme, trud i pare na mobu.)
unaprjed se zahvaljujem..
"ujutro u skoli.. jedna me zagrli, a od druge koje stoji iza mene, zacujem onaj iritantan hihot. miss grliteljica okrenula mi je ocima u pravo prije nego sto me cmoknula u obraz rekavsi : Kaksimi ljubeek?
oh boze kako vas zalim..
Htjela bi dobiti vise slobode i povjerenja od staraca i da se prestanu bojati cega vec se boje. ja sam vec velika curica.
htjela bi da me ljudi manje dave. da prestanu govoriti o mojim sposobnostima i o tome kako bih briljantna mogla biti.
ne razumijem.to je sve samo ne motivacija. dobivam dojam da (opet) nisam dovoljno dobra.
zato molim vas ljepo.
prestanite srat.
nisam uzbudena.
al me je strah. strah me tog susreta.
kako cu reagirati?
hocu li pokazati nekakvu toplinu, ili cu se jednostavno ponasati kao da samo upoznajem starijeg gospodina s kojm cemo provesti sljedeca dva tjedna.
jer ja trenutno ne osjecam nikakvu toplinu.
i osjecam se krivom.
jer smatram da bi trebala.
ali,kako, kako bih ja ista trenutno mogla osjecati,
kad ga znam po glasu, i po pricama.
a price o njemu su sve samo ne lijepe.
i vidim sliku.
"izlazimo iz aviona. negdje iz gomile cujemo povik,
i vidimo njega kako prilicno brzo, malo sepajuci, hoda prema nama.
vidim joj suze u ocima.
zagrle se dugo i cvrsto,kao otac i kcer.
a onda se okrece nama.
i vidim ga pred sobom.
isti je kao na slici. visok,mrsav.
iskreno i toplo mi se nasmijesi.upoznajemo se.(kako glupo)
a ja se trudim ponasati se kako mislim da bi trebala
u ovakvoj uzasno cudnoj situaciji."
dalje ne mogu zamisliti.
samo se nadam da ce sve biti u redu.
a sad idem.
i zelim vam sve najbolje,zabavite se najvise sto mozete,
mislite na mene,volite se.
falit cete mi jako,
javljajte se.cure
ocekujem SVE dnevne novosti per SMS :D
+masni detalji.
(i da. probajte.za fotic :/ )
volim vas jako.i.
saljem vam zagrljaje i poljupce**
<333333333
sretna Nova:)
e da.i prosla sam s pet nula.:D
eto.
inspiracije se nakupilo,dešavalo se dosta..
i sigurno mi se ljudi smiju jer sam idiot.
dakleh.
bilo je to več davno.
makar mi u nekim trenucim dok se kroz maglu pokušavam svega prisjetiti, neki trenuci mi dođu i . kao da je bilo jučer.
ne.ne mislim na "vremena sa bivšim dečkom"
ne.
mislim naravno na hp (<33)
i mislim da imam pravo reč,iako je prošlo več.(tjedan dana?) od tog, da je bilo PRESAVRŠENO. <3 i više od tog.
znači.
"i u trenucim dok sam plešuči i skačuči, doslovno vrištala stihove Supermena, Ne volim te, Soundtracka za život i ostalih savršenih pjesama, osječala sam se nevjerojatno. Po valjda prvi put u životu živjela sam taj trenutak. I tijelom i dušom bila sam tamo, u domu sportova. Sve što mi je prolazilo glavom, bila je muzika, ritam, stihovi pjesme i naravno Miletov glasič.:D Nisam se zamarala nijednim problemom, nisam primječivala ljude koji su Stajali pored mene i Gledali nas.
SLJEDEČIPUTODINATRIBINEPATAMSTOJI."
Dakle.neču više o koncertu. ima vas koji ste jako htjeli ič. al NISTE -.-
mokica.budeš u Rijeci išla.-dok ču ja bit TAMO- -.- <3 **
i u čem je sad problem?
zašto sam proplakala dva tjedna za svojim zaboravljenim korisničkim imenom a sad, kad mogu, ne znam šta bi pisala. :/
*kad sam u šestom razredu prviput došla u školu
sa dve različite čarape.
i kad sam u garderobi skinula cipele.
počele su vrištat.
a meni ništa nije bilo jasno.*
i neču imat pet nula.
jer mi ONA neželi dat pet.
a ZNA da ja to znam.
zna da tu matematiku znam odlično.
a ona još uvjek sljepo račun taj prosjek kao da na svjetu ne postoji ništa drugo osim PROSJEKA.
da mi je samo priznala tu provjeru na početku godine.
bilo bi četricjelaSedam
ali NE
ja imam četricjelaTri
i sjebala me.
i "Naravno profesorice da mi to znači"
kad znam da znam.
al to sad opče nie važno.
* i kad sam prošle godine u školu došla
sa onim šarenim "lancima za bor" oko vrata.
cjela mi se škola rugala da sam bor.
a ja sam samo bila u božičnom duhu.
i opet mi ništa nije bilo jasno.*
I zašto ja nemogu bit ovdje?
svama.
a govorile smo da če ovo bit najseksi praznici. :D
zadnji praznici.
a mene nema.
A rekli smo da čemo ga zapamtiti za cjeli život.
i zašto sad žalimo? mogli smo ovo,mogli smo ono.
šta dobivamo mi od tog prisječanja na naš jadan maturalac,
kad je prošlo.
i naše dvogodišnje iščekivanje i djetinjasto uzbuđenje bilo je toliko lijepo
da bi na kraju se sve zakompliciralo.
*tada nisam htjela ič na "jebeni maturalac". tada sam več i ozbiljnije počela razmišljati o majkinom prijedlogu, prijetnji, kakoveč, da promjenim školu.*
(to je stvarno bilo najgore vrjeme u mom životu.)
i došo je ipak.
došo je taj dugoočekivani maturalac.
..al ta četri dana su prošla.
i nismo ga zapamtili po složnosti razreda kako smo htjeli.
ni po neprospavanim nočima.
.
ode maturalac.
