usamljena39

nedjelja, 18.11.2007.

V U K O V A R

Nisam Vukovarka ali se osjećam kao da jesam.Danas se tako osjećam tužno,proživljavam sve one strahote koje su prošli vukovarci i to je užas.Nakon 16 godina svake godine se osjećam tužno.Kada sam čula i kada god čujem Glavaševićeve riječi njegove priče koža mi se ježi.Kao da je znao da će poginuti i hvala mu za to što danas možemo ćuti ono kako je bilo u tom herojskom gradu.Ne bih htjela da to bude zaboravljeno i da se to vječno pamti i kada nas ne bude i za generacije koje dolaze i za sva vremena,i da ostane uspomena na taj grad.on je bio simbol otpora i da njega nije bilo možda ja danas ne bih sjedila ovdje mirno i pisala ovaj blog ,no sve je to malo u usporedbi svih onih života koji su poginuli za ovu našu jedinu državu Hrvatsku.Volim Vukovar i voljela sam ga i prije rata,bila sam u njemu i uvijek mi je bio drag,a sada još više.Mislim da ni ovo ne može pisati netko tko ne suosjeća s Vukovarcima,može samo odmahnuti i reći ma boli me briga.Ali kod mene to nije tako.Na internetu sam našla puno sastava od Siniše Glavaševića i to mi je ostalo tako urezano da mislim da to nikada neće izblijediti.Njemu se dogodilo kao i Isusu koji je rekao oprosti im jer ne znaju što čine.Ostavio je toliko poruka da ljudi čuju što se tamo događalo i poslao ih u svijet.Mogla bih puno toga napisati o tom čovjeku ali ono kada on kaže Vukovar to ste Vi to je tako lijepo rečeno.Bez istine ne možemo živjeti i to svi znaju,pokajanje mora doći iznutra ali onaj tko ga nema i tko ne misli da se u Vukovaru dogodio zločin taj nema savjest.Eto pisala bih još ali mislim da sam rekla dosta, u mom srcu će vječno ostati Vukovar=Hrvatska jer to je moj dom.VUKOVAR JE MOJA HRVATSKA!Želim Vam ugodno veče i javite se nekada.Bog!

- 23:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.11.2007.

UBITI NEKOGA I TO JOŠ SVOGA,BOŽE SAČUVAJ!

Sama pomisao na smrt me zgražava a kamoli učiniti tako što.Čovjek koji ubije nekoga vjerojatno mu se u glavi sve pomuti ali to nema opravdanja.Bog je stvorio čovjeka i on ga jednino ima pravo i uzeti k sebi samo što to u današnje vrijeme nije pravilo.Znam oduvijek je bilo ubijanja ali razumijem kada ratuje vojska protiv vojske iako ni toga ne bi trebalo biti,ali to je valjda u ljudskoj psihi da se ubija.Ja vjerujte mi ne bi ni mrava ponekad ubila ali ako mi čini štetu ugušim ga sprejem,ali čovjeka ili dijete to nije normalno.Pa što je ono krivo tek je progledalo pa da se ubije.Kaže on da su ga htjeli njegovi otrovati trebao je to jednostavno prijaviti i ne bi bilo žrtava ali to nije razlog,on jednostavno nije normalan kada je ubio petero ljudi i to svoju krv.Danas čitam da su ono malo dijete od dva mjeseca sahranili zajedno s majkom u lijesu mislim to je tako tužno,tom djetetu je mjesto proed majke ali da ga hrani,da ga kupa,ljubi,voli.Jato ne mogu shvatiti imam svoju djecu i ne mogu zamisliti život bez njih a kamoli da im se tako misteriozno ubojstvo dogodi.Znam nije lijepo pričati o tim stvarima ali je to naša svakodnevnica i ja se bojim toga.ne znam kako vi ako imate što reći i komentirati javite se.Bog Vas sve čuvao!

- 22:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.11.2007.

PTSP

Nisam vjerovala kada mi je netko znao reći pa ti si psihički bolesna osoba.
Pa i jesam!Ponekad me uhvati panika,neki strah kao da će se nešto loše dogoditi,a ponekad i pogodim neke stvari i nekad se zamislim na nekim stvarima i vidim da sam pogodila,tako da mi moja kći kaže:Mama pa ti si baba vanga pogodila si, i nekad me to plaši.
A vjerujte mi da nije ni čudo što se nekada izgubim i zaboravim neke stvari.Monogi mi kažu pa to je posljedica neimaštine,pa i je tako vjerujte mi jer ovako kako živimo ja i moja obitelj to je ispod hrvatskog standarda,mirovina od muža iznosi 2.400,00 kn a imamo kredita 2.000,00 i onda kažu čovjek je poludio i pije lijekove.Mora i piti i sada sam vidjela da sam i ja jedna od takvih ali se ne smijem predati jer su tu moja djeca koja me trebaju. Inače sam velika vjernica i vjerujem da jedino vjera u Boga može čovjeka spasiti od zla i od loših misli,ali moram nekada popiti tabletu i bude mi bolje.Muž mi je obolio od PTSP-a jer je hrvatski branitelj koji je zakinut na svim stranima,teško mu je izvući taj vražji PTSP jer mora platiti 500 kn da psiho test a nema taj novac jer mu je mirovina mala.Branio je ovu državu da bi mi sada ovdje mirno sjedili, a on ne sjedi mirno jer jer skroz uznemiren i bolestan i to ga boli a boli i njegovu obitelj koja ne vidi izlaz iz ove teške situacije.Znam da nismo jedini što imamo takav problem ali sam morala napisati par riječi o tome jer ovaj papir sve podnosi i onda čovjeku bude lakše.Ako imate i ako želite što reći komentirajte i napišite par riječi.Toliko javite se ako želite.Bog!

- 20:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30