Nisam vjerovala kada mi je netko znao reći pa ti si psihički bolesna osoba.
Pa i jesam!Ponekad me uhvati panika,neki strah kao da će se nešto loše dogoditi,a ponekad i pogodim neke stvari i nekad se zamislim na nekim stvarima i vidim da sam pogodila,tako da mi moja kći kaže:Mama pa ti si baba vanga pogodila si, i nekad me to plaši.
A vjerujte mi da nije ni čudo što se nekada izgubim i zaboravim neke stvari.Monogi mi kažu pa to je posljedica neimaštine,pa i je tako vjerujte mi jer ovako kako živimo ja i moja obitelj to je ispod hrvatskog standarda,mirovina od muža iznosi 2.400,00 kn a imamo kredita 2.000,00 i onda kažu čovjek je poludio i pije lijekove.Mora i piti i sada sam vidjela da sam i ja jedna od takvih ali se ne smijem predati jer su tu moja djeca koja me trebaju. Inače sam velika vjernica i vjerujem da jedino vjera u Boga može čovjeka spasiti od zla i od loših misli,ali moram nekada popiti tabletu i bude mi bolje.Muž mi je obolio od PTSP-a jer je hrvatski branitelj koji je zakinut na svim stranima,teško mu je izvući taj vražji PTSP jer mora platiti 500 kn da psiho test a nema taj novac jer mu je mirovina mala.Branio je ovu državu da bi mi sada ovdje mirno sjedili, a on ne sjedi mirno jer jer skroz uznemiren i bolestan i to ga boli a boli i njegovu obitelj koja ne vidi izlaz iz ove teške situacije.Znam da nismo jedini što imamo takav problem ali sam morala napisati par riječi o tome jer ovaj papir sve podnosi i onda čovjeku bude lakše.Ako imate i ako želite što reći komentirajte i napišite par riječi.Toliko javite se ako želite.Bog!
Post je objavljen 05.11.2007. u 20:44 sati.