ursa_major

ponedjeljak, 28.05.2007.

Pjesma cjeline

Oh, osjećam se plodnom
zima je prošla i mraz više ne prekriva moje tijelo.
Toplina sunca ulazi u moje pore,
a vlaga iz dubina stvara nove sokove.
Baš sam spremna...

Gdje sam? Strah me obuzima,
ta ja sam samo mala sjemenka,
a svuda oko mene je samo turobna zemlja
mračna, vlažna i imam osjećaj da će
mi tijelo prsnuti. Strah me obuzima,
strah od sudbine koja preuzima moj mali život
Umirem i gotovo, nikad me nije niti bilo.
Strah me... evo koža mi puca...
O, kratki živote, ja odlaziiiii...

Divno, sjeme u meni je proklijalo
Osjećam kako raste i osjećam kako kreće prema danu.
O, kako se osjećam plodno.
Ma, nek sve raste, nije me briga
nek sve juri i nek sve živi
Osjećam bujanje u utrobi svojoj
Nek stabljika bude drvo
i nek trava poraste
i nek klice isklijaju
nije me briga
Nek samo raste.
Nek sve raste.

Oho, ovo je plodna godina.
Svuda uokolo život niče.
Moja obitelj neće biti gladna
bit će kruha i bit će zdravlja.
Moram malo opljeviti i očistiti od korova,
baš je bujna zemlja ova.
Ako dam korovu da naraste
stabljike neće imati Sunca i vlage, niti mjesta.
Ima tu posla, ali pogledaj je: prekrasna je to Zemlja.

Što ovo čudovište radi,
zašto mi djecu trga?
Pa što ti je trava kriva,
pa pusti je nek živi.
Pogledaj me kako sam bujna
kako rađam i kako darivam.
A ti trgaš, otimaš mi moje izdanke.

Napokon malo mjesta.
Ja sam klas žitni, ja sam Sin ove zemlje.
Došao sam do Sunca i gospodar mi dade mjesta.
Sva ona trava neplemenita, sav onaj korov,
sve je ono gušilo moj život.
Majka je tužna, ali shvatit će da je u meni Svijet,
da u meni ima Sutra.
Majka nikad više plakati neće,
kad vidi mene i moju braću i sestre,
kako smo jaki i moćni. Majčine suze su teške,
ali Život je sladak i Život će biti.

A Majci Zemlji i Ocu Suncu hvala do kraja Svijeta.