ursa_major

četvrtak, 06.07.2006.

Ja

Gle, duboko je
Mutna voda i odsjaj lika
Netko me zove
Moje ime odzvanja i tutnji
u dubinama ove sfere
Gdje da idem?
Kako da ga nađem?
Gdje je lik koji se zove JA?
Tonem u duboko
Još uvijek ga čujem
Moje ime je sve što je ostalo
A sad i ono umire
Da bi Ja postojalo...

srijeda, 05.07.2006.

Kaže: "Ne traži smisao nigdje izvan,
smisao je ovdje, samo tebe nema"
Kaže: "Smisao nije informacija,
već više nalik pjesmi"
Kuda tražiti u sebi?
Gdje sebe naći?
Pitanja su to koja magle um i tvore zid.
Misao o sreći nije sreća
Misao o životu nije život
Misao o sebi nisam Ja!

A gdje sam onda Ja?
Da li je to negdje ili nešto?
Izvan Ja jest Sebe
Sve je Sebe osim Ja.
To je Put materije
To je Put svijeta

U materiji vrijede zakoni materije
U svijetu vrijede zakoni svijeta
U Ja nema zakona!
Ja jest, cijelo i bez konflikta
Ja jest Jedno i nema dvojbe.

Svaki konflikt odrezati
Svaku dvojbu zapaliti
Za istinu se boriti
Još uvijek je to Sebe

Ja samo može biti!

utorak, 04.07.2006.

Čuđenje

Napravili me..
Postao sam rob..
Dali mi čast..
Dali mi ime..
Postao sam mnogi
Postao sam normalan

Sjevnu iskra iz mesa
Zapalila i smrad se proširio
Vidjeh sliku kako gori
Oči su me pekle od dima i
stao sam u čudu:
Ako gorim ja
tko to gleda?
Brzo su me pokrili
i dali mi utjehu
Ali sad znam što prije nisam znao

ponedjeljak, 03.07.2006.

San

Sad je tu
i spava mirnim snom
Udijelila je mir svijetu
nahranila je gladne
Sniva i miriše na noć.

Svakim danom prolazi po stazi
otisak njene noge u prašini se crta
Njen dah se magli u noći
Njen duh nestaje u svijetu

Ona je tu
I mene nema
Mene nikada nije niti bilo
Postoji samo sjećanje na ljubav i želju

Spava i sanja mene
Mene kako je obožavam
Sanja da je dodirujem i mazim
i da se uvija od radosti i žudnje

Ja sam San, ja ne postojim
Imam samo nju koja me sanja
Ona me čini živim i daje mi snagu
Ja sam San i trajem kratko
dok traje noć.

nedjelja, 02.07.2006.

Samoća

* * *



Misao o sreći,
nedostižna, potpuna,
izjeda mi dušu
tražeći žrtvu.

Misao o razumu,
sveprisutna, licemjerna,
žudi da umre,
da je nema.

* * *

Ja gledam, sanjam,
oko mene mrak.
Mozak ključa od bola
zahvaćen ludilom.
Teško mi je, znam!
Bit će bolje, znam!
Umrijet ću, nadam se!
Bez bola, bez patnje,

Sam!


* * *

subota, 01.07.2006.

Stvarnost

Od Jedan bje Dva
Od Dva postadu Mnogi
Mnogi vladaju i postaje ih sve više
Vjekovima Mnogi upravljaju sudbama svoje djece
I maštaju.

A djeca žele postati Jedan
Žele biti poseban Jedan
Djeca ulaze u zamku Mnogih
I postaju bezlični, prazni

Doći će dan kad će Mnogi ući u čovjeka
Kad će početi rat i mnogi će izginuti
Dok ne ostanu samo Dva
A tada će Dva postati Jedan
I počet će novi dan.