četvrtak, 15.07.2010.

neznam kada se srusio moj savrseni svijet.
svi problemi od kojih sam bjezala uporno tvrdeci da je sve tako savrseno i lijepo sada su me sustigli. ne mogu reci da sam se odlucila suociti s njima jer nisam. nimalo spremna nasla sam se u takoj situaciji... sve sto je zadnjih mjeseci bilo tu, sve sto sam zadnjih mjeseci ignorirala i trudila se pobjeci sada je tu preda mnom... a ja samo stojim. jos uvijek se nadam da mogu pobjeci, ali zapravo tonem sve dublje uopce se i ne trudeci da nesto poduzmem... samo cekam kad ce se sve srusiti... kada cu tresnuti sa oblaka na zemlju.
on je dosao. i jos uvijek je tu da... nas savrseni odnos redovno protresaju svadje. ali to je nesto sasvim noprmalno kada su dvije osobe zajedno 24 sata na dan. nista novo. uostalom on mi je sada najveca podrska.
razvod mojih roditelja konacno mi je naplatio svo ono izbjegavanja i slomove svakih par tjedana koje sam odlucno potiskivala unutar sebe. ne samo da se sada konacno moram nositi sa tim da uvijhek jedno od njih nije tu, jos se i njihov odnos potpuno promijenio. ja, koja sam nastojala izbjeci mamine slomove zivaca popracenje jakom dernjavom plakanjem i ostalim popratnim sadrzajima, sada sam za nju razmazeno i neodgovorno deriste. da... jer je ignoriram. jer odem svaki put kada zapocne neka svadja.jer zelim olaksati ovo i sebi i njoj. ali ocito da ne mogu. sada se je njenim uobicajenim : ti si neodgovorna i razmazena pridruzilo i njeno prigovaranje radi novca. da. ja sam inace jako kriva radi njenog razvoda i njene novcane situacije, a da ne spominjem da je zadnja 2 mjeseca nisam pitala novac ni za sta. imam ljetni posao, radim i ne trazim od nje. ali ocito da je ona odlucila da je cijela njena tragedija oko razvoda moj problem. i da joj se ja obratim samo kad je trebam ( sto je u zadnja 2 mjeseca bio bon za mobitel koji nisam mogla kupiti jer sam bila na poslu). i tako sam sada dobila sve to. ne samo da moram provesti sate placuci radi tate koji se osjeca ignorirano jer mu nitko ne javlja nista, ni za posao ni za sta, kojeg ne vidjam jer svaki put kad sam kod njega on nadje neku obavezu ili neko druzenje sa prijateljima koje je ocito vaznije od mene. od mame koja se dere na mene radi svake sitnice, koja mi pravi cijele scene radi razvoda za koji sam ja ocito postala glavni krivac. od ostatka obitelji koji se zali kako sam neodgovorna i kako se nikome ne javljam.do traceva drugih ljudi oko razvoda i svih ostalih gluposti.
i tako cijele dane provodim u svadjama. svaki dan po par sati placem radi necega, bilo radi neiscrpnih svadja s njime ili s mamom ili zbog neke 10. gluposti.... sve cesce se osjecam kao glupava tinejderka i pitam se je li problem u meni. mozda su stvarno svi oni u pravu, mozda sam ja ta koja je neodgovorna i razmazena...
znam samo jednu stvar...
da se s time vise jednostavno ne mogu nositi....

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.