nedjelja, 14.06.2009.

1. poglavlje

Počet ću od hrpe slijeva, pa na desno. Valjda ću završiti još većeras.- pomislila je Alec dok je papire s jedne strane stola prenosila na drugu i tako iznova bez prestanka. I dobro joj je išlo. Sve dok Anette nije ušla u radnu sobu. Daj Alec idemo van, to ćeš napraviti sutra! Pomoći ću ti ja! - kaže Anette. - Ma da, a ti si stručnjak za ekonomiju... Ne, moram ovo završit, rok mi je 2 dana, ne znam koliko mi treba... - odvrati Alec.
Ali zapravo, samo je mislila na to kako joj treba odmor... I kako bi sada sve dala za samo jednu dugu šetnju mračnim gradom... Malo pomalo počela je popuštati... Ona je često osoba koja odustaje. Jednostavno nema volje da se trud. I sav svoj posao ostavlja za ''drugi put''. Anette nije puno bolja. Ona se čak ne pokušava ni natjerati na trud. Nju jednostavno nije briga. Cura živi u svom filmu, svima kaže što ih ide, ne zanima ju što drugi imaju protiv nje, a u namjerama ju nitko ne može spriječiti. Ona što zaželi to i dobije. Alec i Anette znaju se gotovo od rođenja, Anette je jednu godinu mlađa od Alec. Najbolje su prijateljici i cimerice. - Onda? Ideš? Imam i ja posla, al baš me briga, ja bi van! - Anette je prekinula Alec u razmišljanju. - No dobro... Idem... Ali neću dugo ostati! - odlučila je Alec iako je i sama pomislila da zvuči nesigurno.
***
Čim su izašle na svjež ljetni zrak, Alec je znala da nije pogriješila i da će joj ovo biti jedna od boljih večeri ovoga ljeta. Iako je iznenada osjetila hladni povjetarac na preplanulim nogama te se začuđeno stresla. - Hajde, što čekaš? - čula je Anettin glas kako dopire kroz otvoreni prozor njezinog novog Fiata. Polako i oprezno je sjela za volan - vozi tek tjedan dana i još se nije prviknula - a ona su se nesigurno otisnule u mrak. Za petnaestak minuta su stigle u njihovo omiljeno mjesto za izlazak. Kafić nije puno veći od dvosobnog stančića, ali se opet svi njihovi prijatelji naguraju unutra i dobro se zabave. Čim je ušla, ugledala je nekoliko novih osoba. Često ovdje dolaze, pa su već svi postali ekipa. Nova djevojka plave kose, pravilnih crta lica im se simpatično osmjehnula, a potom prišla i pružila ruku. Predstavila se kao Andree i pozvala ih da im se pridruže i upoznaju se s ostalima iz novog društva. U društvu su bili još i Luke (zgodni plavokosi dečko predivnih, dubokih plavih očiju), Dean (simpatičan, visok dečko kovrčave crne kose i zelenih očiju), Dana (Jednostavna cura smeđe kose do ramena) i Kat (cura s najdužom kosom koju su ikad vidjele). Svi su se činili vrlo simpatični i Alec i Anette su pomislile kako će se dobro slagati. Razmijenili su nekoliko riječi,a onda su se vratile do svog društva. Cijele te večeri Alec nije mogla iz glave izbaciti Lukea. Mislila je na njegove plave oči i divan samozatajan osmijeh. Imao je dubok glas, i nije progovorio ništa osim svog imena pri upoznavanju.
Anette nije imala sličnih problema. Ona je na plesnom podiju plesala s neka dva dečka iz susjedstva. Dečki nisu bili ništa posebno. Što je čudno za Anette jer je najčešće primjećivala samo zgodne dečke. Na putu kući razgovarale su o Novom društvu. Došli su u grad na ljetovanje i ostat će ovdje 2 mjeseca. dolaze iz susjednog mjesta, pa čak postoje prilike za prijateljstvo. Anette se tomu veselila, ali Alec je čak nije ni slušala. Stalno je razmišljala o Lukeu...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.