XXVII
ponedjeljak u 10:16, komentari
Mislim na tebe i u ovo hladno jutro prosinca. Što radiš, gdje si... Crte tvog lica kad zatvorim oči jasne su upravo kao da stojiš preda mnom. Jesi li jedno stvorenje u nizu koje ću izgubiti u tami ovog svijeta? Osjećaj je drugačiji. Mirna srca zaključavam te u sebi, na najsigurnije mjesto. Tamo gdje si uvijek bio, tamo ćeš zauvijek i ostati. Ne želim zamisliti kako ćemo izgledati za dvadeset godina ili više. Za mene ostaješ besmrtno zaključan u trenutku posljednjeg pozdrava.Znaš li da smo postali uopravo ono dvoje o kojima smo nekoć pjevali? Svi tekstovi preslikali su se na nas dvoje. I nećemo biti ništa više nego dvoje duša u kojima će u spomen jedno na drugo odzvanjati poznate nam melodije ledene jeseni.
Potajno vjerujem da ću te sresti još jednom. Potajno nisam srušila sve naše snove, već ih sačuvala za bolja vremena. No ti to ne znaš, možda jednom...