XVIII
četvrtak u 23:41, komentari
Uvijek je bila prisutna neka utjeha u pisanju dok je okružena osobama. Ljudima, jedinkama, koji isto kao i ona dišu, kreću se, pokušavaju razmišljati, vode bilješke izdvajajući ono bitno što bi valjalo zapamtiti.Postojala je utjeha i prvog dana kada je shvatila da se izgubila i kako je lako otići nepostojećim putem. Nepostojećim za njen um.
Postojala je utjeha u iščekivanju, neka posebna vrsta utjehe. Utjeha. Ulijeva nadu i sreću.
...
Mi nismo slučajnost trenutka, mi smo ostvarenje vlastitih čežnji, nekad, jednom...
Gledam te, boriš se."