XVII
četvrtak u 09:50, komentari
Što se točno dogodi kad se srce prelomi popola? Postajemo li lagano bezdušni u silnoj ravnodušnosti koja slijedi? Otkada su mi to rečenice nedovršene, beskrajno nedovršene?Gutam knjige. Susprežem se od bilo kakvog kontakta s osobom koju sam nekad smatrala najboljom prijateljicom. Smiješno mi je ikoga više nazivati svojim prijateljem, apsurdno. Prijatelji se ne ostavljaju kad su u nevolji, zar ne? Prijatelji su uvijek tu. I u dobru, i u zlu, ali u principu ne griješe previše. Možda se varam.
Povjerenje koje je postojalo sada je samo izbljedjela uspomena na ono što je nekoć bilo stvarno. Slično kao i s njim... Jednostavno sam se okrenula i otišla. Svi koje sam ikad poznavala više nisu dio mog života. Poput čišćenja ormara i rješavanja stare odjeće, doslovno.
Možda je došlo vrijeme za nove promjene, u svakom slučaju ovo mi je silno trebalo. Novi grad. Novi ljudi. Novi modni izražaj? Odrastanje. Prerastanje tuđih uskogrudnih misli i njihovog silnog višegodišnjeg izbjegavanja. Nikad nisam bila ovoliko antisocijalna u svome životu, ali ni moje razočarenje u okolinu nikad nije bilo veće. U redu je, ovo mi je potrebno više no ikada. Ovo je jednostavno korak u novi život što me čini iznimno zahvalnom na takvoj prilici.
On... Reći ću nešto i o njemu. Jednom...