XI
petak u 23:55, komentari
Ponoć će. Za nekoliko minuta započet će dan kojeg sam čekala godinu dana... Strah me tuge. Razočaranja. Potiho skrivam tragove svojeg prisustva. On mi je u mislima, isto kao i svih ovih godina. Zna li što je sutra?...
Voljela bih biti najsretnija osoba na svijetu na moj peti/peti. Voljela bih ga barem sresti i zagrliti, i to bi doista bio moj dan.
Misli mi se isprepliću s pokojom suzom u očima.
Čekat ću te. Znaš gdje, kada. Prijatelju... :*