III
petak u 22:48, komentari
Potreba za svakodnevnim pisanjem nikada nije bila jača, isto kao što misli spontano i samostalno izviru iz svog jedinog izvora koji je očigledno nakon mnogo mnogo godina uspio ukloniti blokadu koja me gušila.Pokušavam uključiti svoju savijest u doslovno sve što se tiče moga života, pokušavam ju natjerati da proizvodi onaj isti osjećaj tjeskobe koji me nekoć tjerao da se borim protiv lijenosti (zbog koje već trunem u malom privatnom paklu).
Ne znam zašto ali u zadnje vrijeme me upravo ovaj bend nekako vadi iz te rupe sivilia i crnila i tromosti i svega ružnog. Nisam sigurna koji je pravi razlog tome. Vjerojatno glas pjevača i poznati ritmovi iz ranije mladosti. Sad sam u kasnijoj mladosti.
" "
Doista mi ne treba puno da se iskoprcam iz gluposti koju mi um provali malo-malo, ali držim da je to ponovno buđenje mojih spisateljskih sposobnosti, stoga ni ne trebam brisati ono napisano. Uostalom, ovo bi trebao biti dnevnik.
Netipični dnevnik. Melankoličarke.