košmarska svitanja i nepotrebna razmišljanja

petak, 23.11.2007.

abundandaranje

No premda bijaše čist i odjeven, sit i bez brige, premda se iza tolikih jalovijeh i čemernijeh godina primicao sigurnu cilju, čuđaše se kako ga to ne zadovoljava, ne umiruje. Obično bi, poput svih inokosnika i samotnika, brzo zavolio svoju sobicu, ali svi gs ženevski stanovi koje mijenjaše dva pa i više puta mjesečno, mučijahu kao žive komponovaše, stadoše micati i micati, savijati poput rila od slona i zmijski omatati oko njegovog stola. Danju ga, osobito pošto se probudi, more mutne brige, žalovite čežnje - ni sam ne zna čime. Vrlo često ga osvaja jedva savladljiva želja da se britvom siječe po stegnima i rebrima, čežnja da se uništi, ubije, koja ga i u Parizu morijaše. Sada, pošto se uredio i umirio kao kao nekim čudom nebeskim, postade život za nj nešto kao između redaka, nešto čega - tako reći - gotovo više i nema, a ako postoji, to nije vrijedan žaljenja taj život, nego bijedna majka i ono što će se možda stvoriti. Stvoriti, stvoriti! Prema toj pjesmi koju u šumovima slušaše kako orluje iznad nevidljivog, tisućglavog orkestra prema tihom nebu, bijaše sve što mu pružaše java i život, tako bijedno, nejasno, kukavno i besmisleno! Bijaše to čovjek koji tako jasno snivaše, da miješaše zgode snova sa događajima jave, da ga se život u snu često jače doimaše od realnih doživljaja. Prozaično ga živovanje modernog čovjeka, koje ga malo te ne pregazi na pločniku mrtva od gladi, najprije zanimaše, docnije bi mu na užas i najzad mu se gadijaše. Pružio je glavu u pijesak poput noja, prolazio životom, okrenuvši oči u sebe. Sastajaše se i drugovaše sa ljudima koji su mrzili realnost poput njega, ali njihova mržnja bijaše drukčija od njegova osjećanja. Jedni su mrzili zakone ili vjeru, ili nauku i poeziju; drugi žene, vlasnike, društvo. No on nije mrzio; bijašte to nešto drugo. Svi oni ljubljahu u svojim općim idejama i idealima sami sebe i takozvano čovječanstvo. On nije ljubio, nije mrzio, on postane sam sebi teretom. Ne ubi se, jer mu se smrt činjaše možda još gorom brukom od života, a čovječanstvo neosjetljivo i nerazumljivo bijaše mu strano, gotovo užasno. Osjećaše da je potpuna iznimka, da je bijela vrana.
.
.
.
amen

subota, 10.11.2007.

za to ne treba ti valjani razlog, za to ne trebaju filozofije

fakat ne znam, ovaj svijet je tak čudan, jedan dan se osječaš ko zadnje đubre kaj nema niš a odmah nakon jednog okretaja zemlje oko svoje osi se osječaš sretniji nego ikad. (isto tak jedan čas imaš 100 kn a sljedeči ti nestanu a ti ne znaš na koju foru, damn you beer).
mmmm da, ne znam kaj da velim... jednostavno nemrem spavat pa zato pišem ovaj post da mi prođe vrijeme i da mi se počne spavat pa da idem spavat (koji zaključci, boli glava).

no da, nakon dugog vremena ponovno počeo slušat jedan od meni osobno najdražih bendova tj. Paw.
pa vam evo jedan spotek i riječi.

fuck grunge, here is Paw!! poslušajte svih vas 0 kaj idete na ovaj blog :).

al priznajem da sam đubre kaj ja ne idem i drugima na blogove pa bi možd oni i meni došli i ostavili komentar kad bi i ja njima, al mi se neda jednostavno, al čitam ja, jednostavno mi se neda nekaj pametnog pisat u komentare, ko što reko, čisto sam đubre. al to i dalje ne znači da vi ovo nebi trebali čitat i poslušat.

četvrtak, 01.11.2007.

jedva čekam da postanem mlad, pit ću, pjevat i ne mislit na sad

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.