Sadržaj

---

Click here: Bosanski jezik

---

Bosanski jezik je imao i svoj vlastiti tok do pocetka XX vijeka, kada su politicke prilike izmjenile njegov javni status... Veći dio datiranih stećaka potječe iz razdoblja od 14. Dovoljno je spomenuti ovdje samo Muhameda Hevaiju Uskufiju. Taj termin je izraz konvencije Srba i Hrvata, jer upravo su oni imali glavnu rijec u nominaciji zajednickog jezika.

U Hrvatskoj od 1992. Autorstvo tog djela inace je pripisivano Mehmedu Agicu iz Bosanskog Broda. U četiri vijeka osmanlijske vladavine uočavaju se tri razvojna toka.

IVAN KLAJN OBJASNIO: Evo zašto bosanski jezik ne postoji! - Neki od primjera interesantnih za alhamijado književnost je oblik koji srećemo u pjesništvu Mehmeda Uskufija. Bosnjaci, prezime Bosnjak, Bosnjakovic ili Bosnjanovic, pridjev bosnjanski.

U dosadašnjem standardiziranju bosanskoga jezika mogle bi se razlučiti dvije faze: 1. Standardna novoštokavština imala je svoj razvojni put od temeljivanja u prvoj polovici XIX st. Taj jezički standard, donedavno zajednički Srbima, Hrvatima, Bošnjacima i Cmogorcima, nikada se i nije odlikovao jedinstvom fizionomije. Unutar nacionalno i teritorijalno raslojene standardne novoštokavštine četiri toka bila su tek objedinjena, ali ne i ujedinjena. Novonastali južnoslavenski standardni jezici bosanski, hrvatski, srpski skorašnje su sociolingvističke činjenice, sljednici su i baštinici standardne novoštokavštine. Standardni bosanski jezik danas Iz prethodne razvojne faze standardni bosanski jezik naslijedio je mnoga rješenja pri kojima se ostaje i od 1991. Kad je riječ o odabiru idioma kojim će se javno govoriti i pisati, izbor je pao na štokavštinu istočnohercegovačkoga tipa, još u XIX stoljeću. Standardna novoštokavština u BiH - što prirodno, samostalno, što zahvaljujući uplivu normiraca - u hodu je prihvaćala ponešto iz ovdje preovlađujuće zapadnoštokavske dijalekatske osnovice te iz gradskih sredina. Tim putem bosanski stndardni jezik nastavlja, utoliko prije što to istodobno znači i jače vezivanje za tradiciju i autohtone jezičke vrijednosti. Međutim, u standardnome bosanskom jeziku dugo će se još boriti za prevlast pojedine zapadnoštokavske i istočnoštokavske crte, te će norma bosanskoga jezika zadugo biti obilježena dvostrukostima i višestrukostima. Početak XXI stoljeća obilježen je nedovoljnom organiziranošću u ovoj oblasti. Bez kadrovskog i materijalnog jačanja institucija te potpore naučnoistraživačkom i stručnom radu, i dalje ćemo imati zapuštenost i zaostajanje u odnosu na druge. Još uvijek nije uklonjena nepismenost: sva djeca u BiH ni na početku trećega milenija nisu obuhvaćena osnovnim školovanjem. Drugo, niska razina jezičke culture posljedica je nepoklanjanja dovoljno pažnje nastavi bosanskoga jezika u osnovnoj i srednjoj školi. Treće, velik je dio Bošnjaka u iseljeništvu ili u izgnanstvu: bosanski jezik našao se tako diljem svijeta u okruženju drugih najčešće neslavenskih jezika. U tim je zajednicama u toku manjeviše dramatična borba između održavanja maternjega jezika i njegove zamjene novim, prestižnijim jezikom nove sredine engleskim, njemačkim, švedskim... Tako već druga ili treća generacija po pravilu raste monolingvalno; bosanski se svodi na jezik identifikacije najstarijih. Pisma U bosanskome jeziku danas se koriste dva pisma - latinica i ćirilica. Ovo je pitanje otprije skinuto s dnevnoga reda; oba su pisma ravnopravna i potrebno ih je usvojiti u prvim godinama osnovne škole - oba treba da uživaju potpunu slobodu upotrebe. Dakle, iza nas je prva faza razvoja bosanskoga standardnog jezika, faza grafizacije usvajanje sistema pisanja i uspostavljanje ortografskih pravila ; sada uporedo teku druga i treća faza, tj. Posudbenice Modemizacija jezika podrazumijeva ekspanziju leksikona, najčešće posuđivanjem iz drugih jezika; razvoj novih stilova i dr. U praksi je često odnos spram posudbenica emocionalan; jezička politika može biti puristička, tj. Mi nemamo naročita razloga za naglašeni purizam. I ovdje se - kada je riječ o planiranju vokabulara, o leksičkoj normi bosanskoga jezika - kao najizgledniji nadaje srednji put: stručno kontrolirani prihvat riječi iz drugih jezika. Prema riječ ima stranoga porijekla ne treba se odnositi frontalno neprijateljski, već im valja pristupati selektivno, pažljivo. U svakom slučaju, vrijedi imati na umu to da je dobro znati što više riječi stranoga porijekla, ali ih treba upotrebljavati što manje i prednost davati, kad god je to moguće, riječima slavenskoga postanja. S druge strane, ti manje-više nezaobilazni internacionalizmi, evropeizmi u stručnim terminologijama osobito , jedan su od vidova prinavljanja i bogaćenja našega leksičkog fonda i znak su naše otvorenosti - a savladavanje jezičke barijere osnovna je crta kultume historije čovječanstva. Naročito je važno pitanje odnosa prema leksici koja je tokom XX st. Samo ono što je ekskluzivno srpsko, cmogorsko ili hrvatsko u nas može ostati sa tom nacionalnom etiketom, biti markirano i služiti kao stilistička zaliha. Odnos prema drugom, drugačijem Ovdje nas najprije zanima odnos prema najbližem: prema hrvatskom i srpskom jeziku u BiH i općenito prema hrvatskom, srpskom i cmogorskom jeziku. Isključivo štetu donosilo nam je politiziranje jezičke problematike osobito nestručno u vremenu koje je obilježeno standardnom novoštokavštinom i uopće nerijetko ispoljavanje negativnog odnosa prema bosanskom jeziku. To bi mogli biti primjeri na koje se ne treba ugledati. U višenacionalnim zajednicama prirodno je da postoje različitosti. Razlike - ukoliko nisu iskonstruirane - jesu bogatstvo, a ne prokletstvo. Sličnosti s drugima također nam ne trebaju smetati ne treba zazirati od tzv. Sindroma malih razlika i novotvoriti npr. Pojmom kontrastivna samoidentifikacija označava se osjećaj članova jedne nacije da su ujedinjeni i da se identificiraju sa drugima koji govore isti jezik, a stoje u kontrastu, razdvojeni su od onih koji ga ne govore. Dakle, konvergencija ima sjedinjavajuću, a divergencija separatističku funkciju. To su fenomeni koji postoje samo u toku konverzacije, i isključivo su individualni. Razlikujemo formalnu i funkcionalnu ravnopravnost jezika te nacionalnu i komunikacijsku ravnopravnost govornih predstavnika. Od proklamiranja jezičkih prava trebalo bi ići ka mogućnostima koje pruža njihova realizacija. Jedan od glavnih ciljeva valjane jezičke politike jeste: slobodna komunikacija običnih ljudi u svakodnevnome životu. U svijetu postoje i složenije jezičke situacije negoli su u Bosni I Hercegovini ili u Srbiji i Cmoj Gori - a za koje se pronalaze uspješna rješenja. Bitan je pritom naš, subjektivni odnos, volja, gotovost da se to valjano rješava. Stoga u školstvu osobito treba širiti svijest o poštivanju dostojanstva drugoga, drugačijega. Na kraju Zašto se ne snalazimo dovoljno dobro u novonastaloj situaciji? Zašto Bošnjaci tapkaju dok susjedi odmiču naprijed? Čini nam se da bi odgovor mogao biti ovakav. Prvo: Ne radimo koliko je potrebno, svikli da nam drugi pišu domaće zadaće a da ih mi usput pomalo ružimo: nisu nam ovo, nisu nam ono... Drugo: Ne ulažemo koliko je potrebno, skupo nam. Najskuplje će biti ako ne budemo ulagali u institucije, poglavito u mlade; račun će biti ispostavljen onima koji dolaze. Ne pristupamo još maternjem jeziku sa sviješću da smo ga posudili od svojih potomaka. Ovo znači da niti danas manjeviše aktivni lingvisti bosanisti usput - malobrojni niti Bošnjaci općenito, kao zajednica čiji je opstanak doveden u pitanje, nisu dorasli savremenim izazovima. Unatoč svim našim današnjim nesnalaženjima i zaostajanjima, već je očigledno da je pred Bošnjacima samosvojan, vlastiti jezički standard, da Bošnjaci u ukupnosti svoga nacionalnog bića posmatrani zasigumo neće preuzeti gotov tuđi standardni jezik - ni hrvatski, ni srpski, ali ni onaj bivši, dijelom i njihov standardnu ovoštokavštinu srpskohrvatski odn. Pred nama je, možemo predvidjeti i poželjeti - i poraditi na tom - rekli bismo srednji put: niti prihvaćanje tuđega, niti odbacivanje svoga. Taj je standardni bosanski jezik danas - a vjerujemo da će tako biti i ubuduće, sve dok se prirodnim razvojem ili samim planiranjem ne oslobodi nepotrebnih dvostrukosti i višestrukosti, za šta je potrebno više vremena - vrlo složen system manje-više sinonimnih oblika, i ta sinonimija na leksičkoj, tvorbenoj i sintaksičkoj razini koja će, nadamo se, biti i plodno tlo za stilistiku bosanskoga jezika stajat će kao važna odlika njegova spram programiranoga osiromašivanja na srpskoj i, osobito, na hrvatskoj strani, stajat će kao bogatstvo spram siromaštva. Poziv na saradnju Postovani posjetioci, Počeo je sa radom sajt Bosnjaci. Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija bosnjaci. Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Milorad Dodik: "Bosanski jezik ne postoji"
A sto se tice spoljne historije naseg standardnog jezika, zapavo je svojevrsna prica o tradiciji unitarizma na ovim prostorima i nju ovdje nije vrijedno niti spomenuti. Broj polaznika tih škola višestruko je veći od onih koji su pohađali ruždije. Prije nego što pređemo na prikaz jezičnih karakteristika, kratko ćemo se osvrnuti na ekstralingvističke faktore koji se često spominju ili površno interpretiraju u popularnoj literaturi vezanoj za problematiku jezika u sadašnjoj BiH: a prvo se odnosi na nacionalno ime Bošnjaka. Možda mu možete ispeći kolač? Veoma značajan broj baštinika sandžačkih govora četvrtog tipa živi u Sjedinjenim Američkim Državama, naročito New Yorku, i New Jerseyu, Chikagu i Los Angelesu. Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3.

[Ambasadorica SAD –a NJ.E. Maureen Cormack u posjeti Termoelektrani Tuzla (FOTO)|Zrele zene se jebu|Errotski filmovi]

Oznake: BOSANSKI, jezik, postoji