Strašna ljubomora, strašna i trajna i oštra i bolna Izjeda vr'jeme i um, nježnost guta i san! Čija to str'jela, čiji to mač uništava razum? Proždire kosti u srž, nikad ne miruje, ne! Koja to sila sad mora, sad vapi, sad gori, sad žudi pogled stalno da tvoj usmjeren bude na moj? Prolazim brzo i mislim na tebe, o tebi, za tebe značim li ikako ja nemirnu noć ili dan. Nikad čarobnica znana tako mi značila nije kako sad osjećam njen moćni, iskonski gnjev. Gnjevna je ona na sebe što nikako nije na vr'jeme korov iščupala taj, snivala mirniji kraj. veljača, 2011. |