^^i idu dani .. a ja u banani lool. Salim se , ma ok sam . pocinjem shvacat d astma sretna i jesam . da sretna sam .. u skoli je ok. Dobro sma pocela, barem imam takav osjecaj.
Za sada : )

Ovaj tjedan sam isla pjesice kuci iz skole. Sto je rijetko al ak nema ko doci po mene , jer rade , moram . Dolaze jer dosta daleko zivim od skole. Ali volim ici pjesice jer tu su uvijek moji ludi frendovi , iz razred , s kojima mi je super. Shvatim zapravo da su mi oni pravi prijatelji. S njima pricam o svemu i super mi je. Glupiramo se, ili pozdravljamo nepoznate ljude pa se trgamo od smijeha : ) djeca : )
Ali kako oni zive blize , dosta puta idem sama : ( al ne smeta , jer tada najvise razmisljam o svemu. Zaista o svemu. Ovako nekako to zvuci…

'' Nakon ovoliko smjeha shvatim kako trebam uzivati u sitnicama , sa ovakvim ljudima.
Usreci me to. Zasto nebih cesce smijala se na silu, bezveze. I u tome uzivala. Predivno je.
Al ne , ne vesele me sitnice. U svemu hocu jos jos jos, nikada nisam zadovoljna. K vragu.

I sad vidim .. vidim da ovdje zivis ti. Ti koja si me svasta naucila, ti koja si me tjesila dok sam plakala, ti koja si mi htjela pomoc u svakom trenutku. Sjecam se kad smo zajedno pjevale na odlasku kuci '' da zivot nie nastao u moru , nego od ljubavii '' svaka neki dio. I sada smo tako daleko. Sve nas razdvaja, a opet mi toliko znacis.

I sad vidim 'pežo servis' : ) sjecam se kada smo uzgajale psica jadnog malog . lol. Bilo je zaista lijepo. Trcale smo doma pa natrag. Savrseno.

Ili kada smo igrali 'lopova i pandura' decki bi se sakrili u servis ili u polje a nas jadne strah : ) uvijek smo vas uzaludno trazile :/ <3

I sad vidim , u mraku kako svijetli vodovod. Sjetim se kako smo tamo sto puta prelazili , zvonili i dosadivali. Da nam dignu rampu. A kad su nam digli , mi veselu na Usce <3

I sad vidim onu drvenu šupicu. Gdje smo Tina i ja imale 'tajno skroviste' za koje , niko nie znao kao. Mos mislit. Bilo nam je lijepo , donesle smo mi stvari i tamo 'zivjele'. Djeca Savrseno <3

I sad vidim usput jos mnogo mjesta. Skolu , garaze , nasip. Gdje nam je bilo posebno.
I nema toga vise bas. Rjetko izađem van sa karlicom i osjetimo onu atmosferu savrsenu.
Tada mi je samo , i jednostavno posebno.
I sve mi fali. A onda opet pomislim kako ce brzo ljeto.. vratit ce se barem nesto. Barem neki osjecaji. A sada mi ostaje samo nada i moje prazne misli koe zvuci bas ovako.
I onda ulazim u stan . Petak je i dosla je sister. Ceka me. Tada moa tuga prestane. I prestanem misliti , tada uzivam. U stvarnosti. I tada shvatim da imam sve. I tada , da bas tada shvatim da sam sretna. I jesam , ponosno kazem jesam, sretna sam !''



Ovaj post doslovno mogu shvatiti samo posebne osobe. I shvatit ce. Prepoznat ce se. Znam.

Ako vam se neda citati, ok je, shvatit cu. Ovo su samo moje misli. I da ih niko ne procita, ne smeta. Citam ja :D

Pusa , kate