subota, 27.10.2007.
Petak ...
... bio je to kraj jednog običnog, tmurnog, jesenskog dana. U starim gradskim parkovima, društvo su jedni drugima činile prazne, izbljedjele, drvene klupe i ogoljeno drveće. Već se polako počela spuštati noć, a u zraku se mogao osjetiti miris hladnoće i mokrih ulica. Gradske vreve nije bilo. Svi su bili zabijeni u male,mračne, starinske kafiće u staroj jezgri te bi zaokupljeni kakvim bezbrižnim razgovorom jedva uspjeli zamjetiti kakvog slučajnog prolaznika pod prozorom.
Te večeri nisam imala nikakvog pametnog posla pa sam odlučila sa X posjetiti nama već dobro poznato mjesto. Stigavši na odredište, beskrajno more crnih kaputa spriječilo nam je daljni pogled. Smjestile smo se na obližnju klupu koja je jedina uspjela preživiti nizove pijanstva i terora koji se uglavnom nakon takvih pijanstava vršio po gradskim objektima.
Ljudi oko nas su prolazili dok smo nas dvije polako ispijale čašice bijelog vina. Onda su se polako počeli pojavljivati i ONI. Jedan zagrljaj i neočekivan poljubac koji sam dobila od ... je zapanjio čak i moju X.Onda se pojavio drugi ... te s nama proveo ostatak večeri u svom uobičajenom “zajebancija – prigovaranju” ne osjećajući pri tom na sebi hladan pogled trećeg ... koji mu je u tim trenutcima bio kadar skinuti glavu s ramena.
Ja sam bila izgubljena,u nekom svom svijetu,a i piće je tu nekim dijelom učinilo svoje. Razmišljala sam zašto je tako.Zašto uvijek imam milijun opcija na ponudi, a ja opet nisam zadovoljna i tražim milijun i jednu opciju ...
I dok je crni momak i dalje s prezirom gledao ovog drugog.I dok mi je bezuspješno slao dvosmislene poruke iako je bio svega nekoliko koraka dalje od mene.I dok je ovaj pored mene uživao u mojim pričama ...
Ja sam mislila na samo jednu stvar ... gdje je sad on ...
