Ljudi mi često govore u zadnje vrijeme da ne pišem ništa ozbiljno, da se samo zajebavam, tj. da sam postala jako neozbiljna. Ovaj blog ionako posjećuju samo neki ljudi, pa mislim da mogu reć onda ovo...trenutno se bojim pisat o nekoj ozbiljnijoj temi jer sam neka sva jadna i bojim se ozbiljno i racionalno razmišljat. Neke su me stvari lupile po glavi i svaku situaciju moram okrenit dva-tri puta prije nego nešto napravim, to nisam nikada radila dosada. Vjerovatno se to događa kada shvatiš da nešto što ti jako jako puno znači može nestati. I bojiš se pogriješiti. Da, mama mi ima tumor i uskoro ima operaciju. Bojim se misliti na ono što bi se moglo dogoditi. Nadam se najboljem. Možda uskoro bacim neki dubokoumni post. Možda....mislim nemojte se nadat ipak sam ovo samo ja....
< | srpanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Genova
Dajana i ja prije ukrcavanja na brod za Barcelonu
Ekipa na brodu nakon par koktela
Stadion u Barceloni...mmm velikooooo, baš kako mi volimo:)))
Kod fontane u Barceloni..najdosadniji sati maturalca...
Cuganje na plaži (prije dolaska murjaka)
Kata i Daja
(nakon što su nas 2 murjaka
(1 je bio do yaya)
zaustavila 3 puta
na 3 različita mjesta
i zaplijenila cugu)
U Tropicsu
PARTY JE U SOBI
Kata, Jacob, ja i Nina
Kata i ja
Sangrrrrrrria
Crveni tepih u Cannesu
Monserat (il nešto)
Jedina moja, tebi koja odavno nisi jedina:
svaka sekunda kao godina, al barem znam na cemu sam,
i barem znam da nema nas i spreman sam da budem nasmejan pred svima
iako te kad sam solo i dalje oblikujem od oblaka dima!
...i kroz paucinu vracam dane kad smo ti & ja jos bili tim
oprosti sto nemam snage da te slazem da ti zelim srecu sa njim
a i sta ce ti to od mene? Sve uspomene s kaputa stresi,
samo budi to sto jesi, tu gde si ... sta god da se desi,
ti budi oke i nikad ne saznaj kako to boli
kad nekoga volis a mrzis, kad mrzis a volis
i lomis se da izdrzis...
Ostaje nada da ce nekad negde neko hteti da shvati
mene.. moja lutanja, mastanja i sanjanja i znati da ih prati
i ko zna... mozda jednom nadjes me, tamo gde prestajem ja
gde pocinjes ti, gde stali smo mi, gde sada su drugi...
...ali sresces samo stranca, slucajnog prolaznika i pogled leden...
...iako te je taj neznanac nekada voleo vise od sebe.