one-employed is BetterBlues...

Shvatio sam da je vrijeme moj saveznik. Budući da sam i sam još relativno mlad, znam kako mladost zna biti "naporna", zato se volim družiti sa svojim starijim prijateljima i prijateljicama koji su zagrebli u četrdesetu. Lišeni prepotencije, arogancije, pretjerane želje za dokazivanjem i beskrajnih zamornih igara mačke i miša kojima se bave dvadesetogodišnjaci, uživaju u nekim svojim guštima, pomireni na neki način sa sobom nalaze se u onoj petoj brzini u kojoj ideš dovoljno brzo, a opet trošiš naoptimalnije. Cruising speed. Komadi u tim godinama su isto zanimljivi. Pogotovo oni koji su nekad žarili i palili (ako nisu bile neke šupljoglave fufice naravno)-imaju i dalje i šarm i ljepotu, ali su stekle još i mudrost i postale nekako razboritije i ugodnije za društvo (zlobnici će reći očajnije, ali ne bih rekao, bar ne ove koje ja poznajem). U tim godinama se ljudi sve više vole šaliti na svoj račun (što je po mom mišljenju jedan od najboljih pokazatelja dobrog karaktera) i ne pizde oko gluposti i sitnica oko kojih se ionako ne vrijedi uzrujavati. Velebitska piva i epizoda Mućki ili Života na sjeveru na dvd –u u tim godinama postaju vrhunski provod-i guštaš više nego prije kad si visio u nekom fucking klubu do 5 ujutro, uvijek u istom društvu i uz istu muziku, uz onaj imperativ da se moraš dobro provesti-kao da će se svijet srušiti, ako se kojim slučajem ne provedeš. Zato sve više volim Jazz-jednostavno opušta…. OK, meni se još izlazi, samo kažem da se veselim i tom danu kada mi se više neće dati toliko izlaziti. (Zanimljivo da sam kao mlađi guštao ostati doma i gledati one dobre britanske serije, a zadnjih godinu dvije uopće ne gledam televiziju, prije mi je 3 - 4 sata dnevno bio minimum.) Uglavnom kao stariji cijeniš više obične male stvari. Bio sam prošli tjedan u dječjem kazalištu sa sinom od prijatelja i odlično se proveo, još smo učinili uslugu prijateljici…Trebao bih češće odlaziti u kazalište, djeluje vrlo smirujuće na mene… Primio sam jučer jednu lijepu i jednostavnu poruku od jedne vrlo posebne osobe, koju nikad nisam dobro upoznao, ali na neki način kao da se dobro poznajemo (razumijemo)-ona očigledno vidi nešto u meni što ne vidim ni ja sam. S druge strane od jedne dame (U NAJBOLJIM godinama) dobivam redovne izvještaje o hedonističkim aktivnostima u koje se upušta;) Uvijek me nasmije jel je stvarno „otkačena“ u onom najboljem smislu…Ta zna kako se živi…;)
Ma zapravo važno je samo da iskoristimo vrijeme koje je pred nama najbolje što možemo-i pokušaj se računa pod uspjeh;)