|
|
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
And it's killing me to know you
Without having a chance to hold you
And all I wanna do is show how I really feel inside
You can run to me
You can laugh at me
Or you can walk right out that door
But I can't be your friend anymore
*****************
Let me be your...
Someone to hold you tight
Someone to make you feel All right.
Everyday and night
I wish I was your someone
Someone to hold you when you're weak
Someone to make you feel complete
Every day and night
I wish I was your someone
......JUSTIN TIMBERLAKE......My Love.....
Bilo je ljeto i bili su mladi. Zabava, more i njihova ljubav u svemu tome jedino je važno, to je ono što im je bilo potrebno. Sjeli su na prvi autobus za Dubrovnik, ostavivši vozaču veći dio ušteđevine koju su brižno prikupljali tijekom cijele godine. Uskoro nakon dolaska spustili su se na plažu. Kupali su se, sunčali, uživali. Bili su to njih dvoje, napokon sami, daleko od svih, i bilo je lijepo.
Voljeli su se kao što sunce voli svoje nebo. Udvarao joj je kao što to čini more svojim ljepoticama stijenama, a ona se smješkala, baš kao Mjesec kada šalje Sunce na počinak. Prolazili su dani, noći. Nije to bilo prolazno vrijeme, bilo je to vrijeme ljubavi, poljubaca, pogleda, dodira, osmijeha, bilo je to vrijeme sreće i iskrenosti.
Jednog popodneva ležali su tako na plaži, sretni, kao da im nitko ništa ne može. Odlučila je zaplivati. Njemu se spavalo, ostao je ležati na plaži. Možda je pogriješio. Bio je to prvi put da su se razdvojili na trenutak. Na tren je sklopio oči i začuo vrisak. Bila je to ona. Bila je daleko od obale i bila je sama, a more ju je htjelo preoteti. Skočio je u vodu i počeo snažno plivati prema njoj, drhteći, sa strahom u očima. Stigavši do nje, zagrlio ju je i shvatio da je zakasnio. Podignuo je njeno tijelo i otplivao do obale. Polegnuo ju je na stijenu. Mjesec se Suncu već odavno nasmiješio, zvijezde su plakale, čuo se jecaj stijena.
On se legne pored nje i pogleda more. Bilo je crveno i tiho. Crveno, možda zbog srama i osjećaja krivnje ili zato što se jedna velika ljubav razlila u njegovim grudima. Pogledao je nju, koju je volio više od sebe, poljubio joj usne i zaplakao. Stavio je glavu na njene grudi i čekao zoru. Nadao se da će čuti otkucaj njena srca, iako je njegovo znalo da je zauvijek ostalo samo…