Sad bi ja trebao pričat kak je bilo super i šta ja znam. Ali naletio sama jednu recenziju ovog partija pa ću to kopipejstaj jer se slažem s piscem u svakom pogledu (osim kaj sam ja ostao do 6).
JEFF MILLS @ ZAGREB, 4.3.2005.
Da, to je on. Jeff Mills koji je jedan od prvih techno DJ-a, nakon svete trojice koji su stvorili techno. Jeff Mills koji umixa 40 ploča u 60 minuta. Jeff Mills čija se tehnika ne može mjeriti s ničijom drugom, jer je unikatna.
Da bih objasnio vama koji ne slušate tu glazbu i možda ne znate za njega, napravit ću par usporedbi... Rastafarijanci: zamislite da je Marley živ i da dođe s Wailersima negdje u Maksimiru, na livadi... Punk-rockeri: zamislite da je Cobain odlučio doći u dom sportova sa svojom Nirvanom dok je još bio živ... Jeff Mills je za techno isto što i Louis Armstrong za jazz, Iron Maiden za metal, Doorsi, Zeppelini i Stonesi za rock... on je mesija!
Brojali su se dani, sati, sekunde, svi su iščekivali taj trenutak... taj trenutak kad će mršava crna pojava doći za pult i zavrtiti svoju prvu ploču... taj trenutak kad će svi osjećati ekstazu bez ikakve pomoći kemije... taj trenutak kad će svatko jednostavno živjeti za trenutak...
Več oko samog Učilišta je u pola 11 bilo toliko ljudi da to nije bilo zan vjerovat... dobro, u ovom slučaju je, jer znamo o kome se radi, ali zaista rijetko kad ćete vidjeti toliko ljudi na jednom partiju.
Dakle, oko pola 12, Dundov je za pultom, a klzub već poprilično pun. Dundov ne želi forsirati, jer zna da odrađuje warm-up, pa je BPM nešto manji nego inače u njegovim setovima :) No to nema nikakve veze, njegov set je svejedno vrhunski i odrađuje odličan warm-up. Vidi se po ljudima da su nestrpljivi i zna se koga čekaju. No svejedno, atmosfera je vrhunska, ruke se dižu u zrak, ljudi vrište, zviždaljke su tu... Sve je to nagovještavalo jedan odličan, odličan party s fenomenalnom atmosferom, koji bi svaki partijaner samo poželjeti mogao :)
Do pola 2 klub je već dupkom pun, svima je vruće, i od temperature i od radosti u srcu :) Dundov zadnjih pola sata završava brže nego je počeo, sa još žeščim izborom stvari... a onda – dolazi ON!
Šta da vam kažem, čim ga je publika vidjela u blizini pulta, odma su svi počeli vrištat od uzbuđenja i sreće, jer ON je bio tu. Mogli su se čut svakakvi uzvici od ''Mills! Mills!'' i ''Majstoreeee!'' pa do ''Hvala ti Bože što sam tu!'' i ''Sad mogu umrijet sretan!'' :)
Mills odmah počinje žestoko i roka ko lud. Na početku je puštao samo svoje ploče, ali njegov izbor ploča u cijelom setu... to je nešto fenomenalno! Od njegovih ''The Bells'', ''Reverting'', ''Extremist'' i mnogih drugih, pa do legendarnih ''Strings of life''. Svi su na nogama, po mojoj procjeni, mislim da je bilo oko 2000 ljudi, ruke se dižu u zrak, atmosfera je neopisiva. Mills mixa na 2 gramofona, 2 cd playera i na Roland 808-ici ili 909-tki, nisam siguran. No to što se može postić s Rolandkom je predivno. Samo ako je pravi čovjek za njom, naravno :) U to sam se uvjerio još kad je Richie Hawtin napravio šou na Valkani, a sada opet. Mills ju je koristio samo nekoliko puta, ali tih nekoliko puta je zapalio dvoranu. Zaista, korištenje Rolanda, i slične tehnike miksanja, su tehnike budućnosti.
Mills nam je umiksavao sve moguće – techno, house, disco i retro hitove, no to tako dobro, to je to zaista zvučalo kao neka harmonija. Publika je najviše poludila kad je pustio ''Strings of Life'' od tateka nam Derricka Maya. Jednostavno, kad vam zasvira taj piano, BEZ basa, ne možete ostati mirni. U toj stvari se osjeti ljubav prema ovoj muzici, ona izvorna, rekao bih ''iskonska''. U toj stvari je zapisana povijest ove glazbe, a time i povijest jednog dijela naših života. To, što se tada osjećalo u zraku i u ljudskim srcima, se ne može opisati riječima. Čisti PLUR, čisti ''Rave on!'', pravi partijanerski duh.
Čovjek zbog kojeg možemo umrijeti sretni je puštao do pola 5, odradivši tako puna 3 sata seta. U ta tri sata, ja vam ne mogu u potpunosti prenjeti to što se tamo dogodilo. Ovo će zasigurno biti party sezone, i definitivno party za sjećanje. Jeff Mills je napravio nešto što nitko dugo vremena nije. Okupio je sve ljubitelje te glazbe, ispunio im srca stringovima i melodijama toga zvuka, natjerao ih je da im srca zaplaču i dao im je do znanja da je on Mesija – jedan od prvih.
Otišao sam doma malo prije 5, jer mi poslije Millsa ništa više nije bilo potrebno. Zero je došao u pola 5 da zasiti one nezasitne, ali meni je bilo dosta, hvala :) Ako ste propustili, tugujte, jer ovo je ''once in a lifetime'' party.
Alen
