Izrael, 1970. Boja, 87 minuta
Scenario i rezija: Efraim Kishon
Glume: Shajke Ofir (Azulaj), Zaharira Harifai (Beti), Avner Hizkijahu (Kapetan Lefkovic), Itcko Rahamimov (narednik Bergerano), Josef Shiloah (Amar), Nica Shaul (Mimi), i drugi
Nagrade i priznanja: Nominacija za oskar za najbolji strani film (1970), zlatni globus za najbolji strani film (1970)

Policajac Azulaj je povratak na kvalitetu iz Salah Shabatija. Kishon je napisao scenario specijalno za Shajke Ofira nakon sto je fenomenalno odigrao policajca u Ervinki i Kanalu Blaumilh. Radi se o Avrahamu Azulaju, policajcu mekog srca koji radi u Jafi. Policija mu je sve, ali je previse mekan da bi bio dobar policajac, kada napise kaznu dovoljno je da se vozac rasplace i Azulaj ga pusti i sam plati kaznu, kada rade raciju na stajgi, pusta kurve da bjeze jer im se smiluje, ispred nosa mu se desavaju provale, i slicno. Njegovi zapovjednici ga smatraju dobrocudnim glupanom, ali on je daleko od toga. Razbije ultra ortodoksnu demonstraciju enciklopedijskim znanjem biblije (kako je Bergerano rekao, biblijskim kvizom), pokaze se kao poliglot, tecno govori hebrejski, francuski, jidis i arapski i recitira arapsku poeziju na pamet i slicno. Kada mu trenutni radni ugovor dodje do kraja, Bergerano i Lefkovic odluce da ga nece obnoviti. Samo postoji problem, tko ce mu to saopciti? Nemaju srca jer, kako Bergerano kaze, "On je kao djete, rasplace se". Kada to sazna Amar, sef lokalne mafije, sazove sastanak sefova da smisle kako da spase Azulaja jer je Azulajeva smjena njima najprofitabilnije vrijeme. Odluce inscenirati pljacku samostana i namjestiti Azulaju da uhapsi lopova. Azulaj uspije ali mu svejedno ne obnove ugovor, unaprijede ga i penzioniraju ga sa cinom narednika sa 20 godina sluzbe.

Film je sav odise 70tim, i po stilu fotografije i po muzici i po atmosferi. Zadnja scena, kada Azulaj izlazi iz policijske stanice sa svjezim prugama narednika na uniformi sa svojom zenom Beti ruku pod ruku, a u dvoristu Bergerano trenira policajce strojev korak za paradu za Dan Policije i da naredbu "Lice na desno" i svi salutiraju Azulaju a njegovo lice se zgrci u grimasu pred plac je izvanredna. Kada je scena snimana, direktor fotografije je viknuo Kishonu "Kakva je scena, ne vidim od suza." a Kishon je odgovorio, "Ni ja". Genijalne su i scene Azulajevog daydreaminga, recimo kada mu Lefkovic pocne govoriti o obnavljanju ugovora ima scena gdje Lefkovic strelja Azulaja, snimana po uzoru na Goyu, ili kada Azulaj gleda akcioni film zljm kvalitete pa pocne scena gdje je Azulaj junak Donivan (nije tipfeler) a kurva Mimi s kojom se sprijateljio na raciji junakinja koju Donivan spasava. Nisam primjetio niti jedan stos iz knjiga, izgleda da je film 100% originalan. Film dobija 5 od 5 zvjezdica (*****)