umovanja

Nema me, jednostavno zato jer računala imaju nešto protiv mene. Mislim, općenito imaju. Otkad imam doma komp, lijepi, oko godinu i pol, još se nisam nasurfala. Lako se spojim (kad se spojim) na CARNET i onda veza jednostavno – pukne. A brzina je od 2,2 do 19 i nešto kbp. Čula sam nešto, negdje pričaju da je ta brzina svugdje 56 kbp, možda moj brojač na računalu ne prepoznaje te brojke. Dok čekam da mi se otvori stranica, prolaze minute, i uopće me više nije briga koliko koštaju te minute, ja sam jednostavno izbrojala sve karike na zavjesi, knjige na policama, uredila nokte, jednom sam čak izrezala šiške, pojela kekse ili jednostavno buljim u prazno u stanju kontemplacije (sic!).

Nekoliko je ljudi dolazilo, svi znalci, bez sumnje. Sve sređeno, sve štima, ljubazni u help desku, uštimali modem, provjerili vezu s poštom (dolazili dva puta), kršni momci izmjerili, provjerili, i zaključili: veza je odlična.

Na poslu sam imala kantu s otpisa koja je živjela neki svoj život. Gasila se kad joj je ćeif, palila se kada ne treba, puštala crvene crte preko ekrana, sve to uzduž i poprijeko, bljeskala i mijenjala boje. Sa zvukom je sve bilo u redu: nije postojao. I da, svakih 6 minuta se ta kanta gasila, tako je bila nekad programirana, nije se dalo otprogramirati.

Stručni ljudi iz moje firme zaključili su da ja nemam pojma, jer se ne bi to tako kvarilo da ja znam s tim strojem baratati. I tako sam krenula na tečaj, svih sedam modula, nisam puno pametnije (Acess mi u ovoj fazi mog života nije baš neophodan, Power Point dobivam gotov u mailu, a Wordom se služim iz srednje škole, samo na pisaćem stroju.

I sada imam super kantu s koje pišem (crni, tanki ekran), ali sam od 13 do 16 na tim tečajevima, posao stoji, i ovo pišem u ilegali. I jutros dobijem super mail, koji mi je leg'o samo tako:

Subject: ima istine u ovome...

Po jednoj anketi u kojoj su ispitanici bili zamoljeni da objasne da li bi se racunalu trebalo obracati u muskom ili zenskom rodu
i neka navedu cetiri razloga za svoj stav, rezultati su dobiveni od dvije grupe strucnjaka za racunala.

Grupa u kojoj su bile zene izjavila je kako bi racunalo trebalo oslovljavati kao muska bica jer:
1. Zelite li privuci njihovu pozornost morate ih upaliti.
2. Posjeduju mnogo podataka, no ipak sami nista ne zakljucuju.
3. Trebali bi vam pomoci u rjesavanju problema, a zapravo pola vremena sami su mu uzrocnici.
4. Vrlo brzo nakon sto prihvatite jednoga shvatite: da ste malo vise cekali, mogli ste imati bolji model.

Muskarci su s druge strane izjavili da bi se prema racunalima trebalo izjasnjavati kao zenskom rodu jer:
1. Nitko osim Stvoritelja ne razumije njihovu internu logiku.
2. Njihov jezik kojim međusobno komuniciraju nerazumljiv je ostalima.
3. Cak i vasa najmanja pogreska smjestena je u njihovu memoriju za kasniju analizu.
4. Vrlo brzo nakon sto postanes odan jednom modelu, nasao si se u polozaju da trosis pola svoje place na njezino nadograđivanje.

Nemam običaj copy-pastati tuđe tekstove, više volim da se divite mojim umotvorinama, ali ovo mi je bilo zakon.

Samo što u ovom slučaju, m oji stavovi o računalu spadaju u obje kategorije…