službeni blog Revolucije

nedjelja, 19.02.2006.

depiction of the end

Sjedio je na podu, u kutu, shrvan, uništen
Okolnosti, uvijek su krive okolnosti, a u njih možemo ubrojiti sve što jest samo po sebi i što se uistinu dogodilo i što je, ne dogodivši se utjecalo na neki način.
Više nije znao gdje je, tko je, zašto je…
To je bio kraj, a početak se izgubio negdje tamo davno u sretnijim vremenima nadobudnosti
Zašto? Opet: okolnosti. Najlakši način za osloboditi se krivnje. Sudbina. Ne želiš li razmišljati, bolje ti je vjeruj u nju
Sada više ne postoji nikakva ona, neka kobna figura koja je katalizirala sve te okolnosti. Sada ne postoji ništa. Čak ni on jer on više nije on, već nešto čega je nesvjestan postao već odavno. Lagao je sebi, al zar se trebao prepustiti svakidašnjici ovoga svijeta i bijedi običnog čovjeka. Bolje je ovako. Barem toga nije svjestan. Otići će tamo gdje je već davno i otišao, ali nikada nije stigao jer je bio stvaran. Sada će tamo stići u trenu i tko može zanijekati istinitost toga? Bitno je samo ono što je u našim glavama. Uostalom, zar ne percepiramo svijet smo svojim umom. Ako nam on kaže da ovi zidovi ne postoje, onda i ne postoje, ako nam kaže da letimo visoko iznad boli, onda uistinu i letimo.
Jedino što je napravio jest širenje percepcije. Oči ne registriraju sav EM spektar, pa ipak to ne znači da infracrveni valovi ne postoje. Tko, stoga, može reći da utopija nije moguća ili da već ne postoji? Prestao je živjeti u obmani i prepustio se izvantjelesnim osjetima, ali nažalost, nikoga nije našao tu. Opet je sam i okružen zidovima. Otići će zauvijek, jednog dana zaista hoće…..tako volim tri točke.:)

srijeda, 15.02.2006.

vat voz on maj majnd

Zar pisanje nije izvještaćeno? Kažen: «iden pisat» ili samo počnen pisat, al opet san većinom puta svjestan da želin pisat i da pišen, pa se automatski ubacin u taj film pisanja i samim time ubijen spontanost pisanja. Jedini je način da sve stvoriš prije u glavi bez namjere za pisanjem i onda to zapišeš.

E, pa onda zamisli da sada nema jer neki ljudi imaju krivi odnos prema tin stvarima , a ja te ne želin sjebat.i love you too much, too much. Ako ja curi ne želin srolat jednu zato šta je volin, jeli se ona ima pravo ljutit i jesan li ja stoga licemjeran?
Svi smo mi toliko prijetvorni i odvratni u obmanjivanju samih sebe i onih oko nas da mi se više gadi živiti uopće. Jedino šta me drži na životu je vanja, glazba i sve stvari koje još nisan proba u životu, a to je mnogo toga jer želin probat praktički sve.(ključna riječ je praktički, a njome se ograđujen od svih tih stvari koje bi mogli svrstat u sve, a koje možda i nisu tako privlačne)
Želin umrit nakon pada iz aviona u krevetu sa svojom ljubavi na more.10 km altitude.
Prle trenutno ne želi umrijeti jer mu je dobro s himenom, ali traži još. Trebaju mu orgije. Libido mu je «trough the roof», ali svejedno je high time-cymbaline (ivi sam jednoč napisao greškom high life-……excuse moi)
Tražim klavijturistu i basistu iz šib koji bi radili malo autorskog jazza, funka, reggaea, duba sve uz malo elektronike, a može i bez. Kontekt mi if ju vil.
Lik : Aj olmoust fiil sori for him bat aj dount koz ic ol hiz folt, end hiz folt onli
Iden leć

subota, 11.02.2006.

pišanje u gaće i prlina rezolucija o suicidu

Prle je pišao s toliko velikim kutom između dvaju mlazova, na koje mu se često razdvajao onaj jedan jedinstveni, tzv. pangea mlaz, da nije nikako uspijevao da oba mlaza u isto vrijeme upadaju u školjku, tako da si je, u nedostatku boljeg rješenja, odlučio oduzeti život no prije toga je htio nekome udijeliti onaj svoj očajni pornić, pa je već te večeri otišao do kafića i zapodjenuo neobavezan razgovor o metafizičkome s nekim tipom kojem je usred razgovora spomenuo da u džepu ima neki pornić kojega se mora riješit da bi mogao počiniti samoubojstvo na što mu je ovaj rekao da mu ga da. Prle mu ga je dao i otišao kući sretan što zadnji put vidi ovaj odurni svijet, no putem je ugledao dvoje mladih kako uživaju u seksualnom kontaktu, pa je odlučio da će sačekati sa suicidom dok ne okrene dovoljno žena, što bi se moglo i otegnuti na par godina…..

četvrtak, 09.02.2006.

The story of LIK

Long time ago , in a galaxy far, far away there was a LIK who thought he was the best man in an entire universe, he thought he could move stars if he wanted to. His arrogance went that far that he started to imagine himself as a diety (božanstvo). Unfortunately for him , other people did NOT appreciate his efforts to enhance our lives by his presence.
That reaction didn t come just like that. LIK always wanted other people to worship him , so he could not hide his knowledge and expertise ( who is he to deny his superiority ). He always gave other people lectures in many things , from history to sport. Everything of this could be forgiven to LIK if he only knew all those things for which he mocked others for. Yes, now it makes perfect sense why he became so unpopular , even iritant. Lacking natural intelligence as he did , he started to copycat smart people. He started to listen to the same music, dress like they did , talk things he didn’t understand just to make himself smarter in their eyes. Smart people couldn’t tolerate it any further. He even tried to make other people look stupid in front of the SP just to make himself look smarter. He was hypocrite.
Smart people couldnt stand that any more so they decided to use their influence to get to know other people of his character and soon he became a subject of mocking , mostly by people he used to mock. Meanwhile , he lost all his friends but his arrogance didn’t let him to understand it.
Even now he acts the same and provides endless hours of fun to the smart people who mock him every day and although they don’t like to insult other people. LIK is now almost alone , but smart people feel no guilt because LIK deserved it.

by: massivehead inc.

ovo sam vam prenio jer predstavlja jednu predivnu didaktičnu istinitu priču koju bi svak trebao pročitati

srijeda, 08.02.2006.

prle i džezva magičnog čaja

Prle je došao kući,skuhao čaj koji ga je dobro drmnuo (bio je od kamilice i mente -prava kombinacija), odsvirao par riffova i snimio ih daljnje procesuiranje, legao, upalio

floyde

i crtao slike idilične zemlje zelenih poljana, zasađenih i spremnih za kosidbu. Nimfe skaču naokolo u deliričnom zanosu cvrkuta tisuća ptica: sva je priroda high;oblaci visoko nad stablima u visinama dostižnim samo onima snažne volje, čistog srca i jakog uma.
Arkadija, Utopija …..
Iz daljine se međutim čuje priča o drukčijoj nijansi zelene, iskvarenoj i beskrupuloznoj.
Ljudska priroda će navesti ljude da se povode za idejama o nekom boljem i savršenijem svijetu u kojem će njima vladati netko superiorniji i u kojem više nikad neće morati razmišljati svojim glavama. Zbog vlastite prirode ljudi nastaviti živjeti kao sužnjevi, zauvijek, bez iti malo dodira s onom davno zaboravljenom zemljom ljubavi užitka.
….
….
Probudio se iz sna jer ga je trgnula ova zadnja misao. Skočio je, odjenuo kaput i krenuo spašavati svijet, ali u tom trenutku zazvonio je telefon. Bila je to njegova djevojka Himena, ona s vagonima i dok je razgovarao s njom shvatio je da je svijet već odavno propao

Odustao je i pozvao Himenu kod sebe i uz nju zaboravio na sve, ali ga je sada opet počeo proganjati osjećaj krivnje što nema vagon.

Zaspao je

ponedjeljak, 06.02.2006.

prle i komad idilične zelene zemlje

Te večeri u Dillinom apartmanu našli su se Prle, Dila, Stone i Meni.
Večer je bila vlažna, mjesec nekako čudan na način viđen već tisuću puta, a zrak pun obmanjujućih čestica nezaboravne magije uma. Dila je donio nešto specijalno, ni sam ne znajući koliko.
……….
………
Pričao je kako je otišao jednom s Lakim na brdo iznad grada i tamo proveo 7 sati bez da je Laki iti riječ progovorio. Zašto se laki skrivao iza maske lažnog morala nisu znali, ali instinkt im je govorio da će zbog toga netko najebati. Najebat će oni jer će pet minuta poslije Dila umisliti da su Prle, Stone i Meni jako dobre pičke i da ih treba iskoristit dok su u ovakvom stanju….Nitko se nije sjećao što se dogodilo te večeri, ali znali su da je bilo jebeno čudno kako Dila šeta ponosno zadnjih danaPrlina je cura oduvijek zahtijevala da si kupi željeznički vagon jer oduvijek zamišljala kako joj muž ima vagon. Zamišljala je kako možeš s njim putovati gdje hoćeš, a uvijek imati mjesto za sigurnu ševu, kuhati i raditi tulume za troje, imati mjesto za rolanje i pečenje kolača….Prle nije imao vagon, pa mu je rijetko davala pice.
Pretežna kiša se slila na grad i zapečatila zauvijek sudbine onih iznutra
Starih lupeža i demagoga pijanih i ušlagiranih moći .
Na vješala s njima.
……
………..
…………..
Prle se probudio ali nije bio siguran u to.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>