Pri petnaestak godina je, danas pokojni, Ilija Zovko napisa ovu toplu ljudsku priču od dvoje, da se poslužin modernin eufemizmon mlađih umirovljenika, onih koji danas, i sa koronom i bez korone, s mukom balansiradu na žici iznad ponora u kojemu is čeka oli kopanje po kontejnerima oli traženje pomoći od vlastitih potomaka, jer sa penzijon, neću sad bit bezobrazan, znate ča moredu napravit. 
Na praizvedbi je Ilija to odlično odigra na Sceni 55 HNK Split sa, sada također pokojnom, Zojom Odak.
Ta predstava je svojevremeno gostovala i u Mašogradu, kako mi kaže Marijana Vulas.
U današnje doba, kad su sva događanja zamrla. polako se revitaliziraju male produkcije, pa su se tako Snježana Sinovčić-Šiškov i Trpimir Jurkić prihvatili reinkarnacije ove predstave sa minimalnom ekipom, sami su je režirali a Nenad Šiškov je sredija muziku koja je tu, prisutna, nenametljiva, ali skroz u duhu radnje 
Snježana i Trpimir su osvojili nagradu Judita na ovogodišnjemu Splitskome litu, sa odličnom izvedbom u odličnoj prirodnoj scenografiji dvorišta Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu!
Nisan jedini kojega je ova (biiip!) “#$% dižgracija o’ korone ubila u mali i veliki mozak. Falilo mi je malo se maknit iz kuće, poslin pusti miseci deboto kućnoga pržuna iz subjektivni i objektivni razloga.
Fala van na tome pitanju, ali bija san i osta negativac, i prije i poslin testiranja 
Jedva san čeka da se otvori teatar, jerbo mi se u kino još ne da odit. Tako da mi je “Francuzica” došla taman, da se Zakonita i ja malo maknemo iz kuće.
I tako, zaputimo se mi na nekadašnji praznik Dana Neovisnosti Lijepe Naše, danas samo spomendan, 8. listopada, do teatra.
Prvo ča me iznenadilo, nigdi nikoga ... mislija san da san opet (biiip!) sriće ka i onda sa “Bambinon” kad su odgodili predstavu a mi poljubili vrata.
Na sriću, ili nažalost ... nije odgođena predstava.
Nemojte me krivo razumit, predstava je bila točno onakova kako su opisali u medijskin napisima potla Splitskoga lita, glumci angažirani, puni volje i truda, unili su sebe do kraja u predstavu, i to se itekako vidilo, po reakcijama, sad dolazimo do onoga nažalost ... MALOBROJNE publike.
Tužno je bilo gledat i lože i parter, di nije bilo sve skupa pedeset ljudi. Čak je i zaslužen pljesak na kraju parija otužan, prazan, šupalj ... Kad se samo sitin “Bambine” ... zadnje normalne predstave ča san bija gledat, dođe mi da zaplačen, da zavičen, do neba 
Glumci su stvarno dali sve od sebe da pokažu kako se, čak i u današnjemu otuđenome svitu, di svak bulji u neki ekrančić, može ispričat vječna topla priča o traženju srodne duše, makar i u zlatnim godinama, sa malin natruhan humora koji proizlazi iz zamjene identiteta ...
.jpg?width=1920&height=1080&fit=bounds)
Photo: HNK Split
.jpg?width=1920&height=1080&fit=bounds)
Photo: HNK Split
A za kraj, na izlazu san tek primjetija maketu famozne “Bajamontuše”, fontane koja je napravljena ka spomenik vodi, kad je Split napokon dobija vodu, za vrime gradonačelnika Bajamontija, koji je, usput, i teatar napravija
.jpg?width=1920&height=1080&fit=bounds)
I kako to uvik bude, u najluđemu gradu na svitu, oko svake stvari se zna svađat do krvi, pa su i ovu funtanu sorili tzv. “pravovjerni” jer in je smeta “fascio” na vrhu, starorimski simbol zajedništva kojega su, na nesriću, ka svoj simbol koristili i Musolinijevi sljedbenici, iz tog razloga i prozvani fašistima.
Ništa čudno za grad u kojemu jedni, s pravon, kuju jednoga Tomislava Ivića u zvizde, a drugi ga pljucaju “jer Hajduk tako ne smi igrat” ... i za Olivera su govorili da neš’ ti njega, Čora, nije nikad nijednu pismu napisa ... dalje nastavite sami.
Sad se napokon naša neko da kroz sve birokratsko/konzervatorske zavrzlame pokrene da se opet napravi funtana koje se danas ljudi sićaju samo po maketi napravljenoj za potribe snimanja “Veloga mista”.
Ne bi tija bit dobar prapraunuk svoga čukundide vrača, ali vrti me kolino i ćutin jugo na Otrantu, a nigdi Floka da ga kenen sa ovon bolesnon nogon ... da nan se spremaju velike južine i garbinade dokle se škapulamo od ove beštije ča je cili svit bacila na kolina
Do neke druge predstave, uvik oni isti, a danas posebno vridan pozdrav ... Zdravi i veseli bili!!! 
|
... tako da puno puti oni ča je ubra po vriće maslin laže da je učinija tri makinje. Bitno je da patu neprijatelji 
i povukli se u svoje odaje, da se spremimo za nove radne pobjede 
