Tako je krasno bilo krenilo ... parilo mi se da smo lipo počeli, da smo onoj „#$$%%& (biiip!) koroni dali dva gola u prvome poluvrimenu i da se neće oporavit do kraja utakmice ... ali ajme!
Stara balkanska filozofija lako ćemo, potpomognuta je sa neočekivanom najezdom strani i domaći turisti ... litnja psihologija kad nan i mozak gre na godišnji, nismo pazili namo di smo samo dva miseca ranije puvali i na ladno ... I jemamo sad ča miritamo (zaslužujemo, za sjevernjake).
I nemojte mislit da san pristrog! Je, zaslužili smo ... samo prošetajte vanka i vidite koliko je svita brez maske. A i ono malo ča is nosi, jema je svugdi a ne tamo di triba. Mi se rugamo Narančastome kako govori da Domestos liči koronu, a mi jemamo i puno jači mudrijaši od njega  
Dosta je samo bilo ovu subotu, 5. rujna, povirit na Jelačić plac
Nikidan mi se jedna požalila da jon je teško nosit masku, da kako je ja podnosin.
Ma vidi kirurga nakon osmosatne operacije!!! A njoj viri nos vanka ... A lipo, kažen jon da skine masku skroz, jerbo to kako je stavila, to je isto ka da izbaci čiče (grudi, za sjevernjake) iz riđipeta (grudnjaka, za sjevernjake) a njega (riđipet!) koristi samo da ih pridržava ... Malo je zaškarpunila, i mislin da me više neće pitat za masku 
Da se vratimo početku ... "Kaštelansko kulturno lito“ je, iako malo okljaštreno glede već puno puti spomenute situacije, počelo lipo sa koncerton Massima ... bilo je tot još lipi predstava (Tarikov „Ćiro“ ) i koncerata (Vanna i koncertna izvedba opere „Zrinski“) ... bija san se spremija na još par događanja, naročito koncert klape „Podvorje“ za Velu Gospu, i izložbu Muzeja vatrogastva Hrvatske u Podvorju.
Ali onda je počelo drugo poluvrime ... baja je uletila najprin u crkovni zbor, pa onda po kontaktima i dalje ... očešalo je i mene, nisan peška bolest, ali ka jedan od kontakata pozitivca odradija san dvi nedilje kućnoga pržuna (zatvora, za sjevernjake), da ne rečen samoizolacije „#$%&
Mogu van reč da je to bilo nezaboravno iskustvo ... spavat dvi šetemane na štramcu (luftiću, za sjevernjake) u „sobi za goste“ ... dolazit za stol jist kad više nima nikoga, sam ka pas
Ton prilikon san jema čast upoznat svo bogatstvo mašte naši lajoni i oni ča žividu tuđe živote jer, valjda, nimadu svoga ... NE, nije mi mater jemala koronu ... NE, nisan šeta po Kambelovcu kad san bija u izolaciji ... NE, nije me vatala policija radi toga tri puta, samo su jedan put bili provjerit jesan li doma, ča je normalna procedura!
Prošlo je i to, napokon, neokrznut san iz toga izaša, taman da zadnji dan povirin vatrogasnu izložbu, prije nego su je odnili dalje 
Ekipa iz varaždinskog „Muzeja vatrogastva“ je stvarno uložila truda da prikaže sve ono ča ostane poslin požara i raznoraznih intervencija, kad se ugase reflektori i požuti papir novinskih napisa ...
Ne reče se zaludu da je čovik najgora beštija na svitu, ča je sve u stanju priživit ... ali kad su požari u pitanju, brez tehnike teško moremo išta učinit!
Nećemo ovi put spominjat zračne snage, fala Onome Gori, nesriće Velikih Žutih su vrlo, vrlo rijetke ... ali zato se znalo dogodit da od velike želje da ča pri dođu do požara, vatrogasci završidu namo di ne tribaju ...
... a kako san već spomenija, čovik ponekad more izdržat više od tehnike, koja dikod na požarištu izvuče deblji kraj ...
Posebna su priča požari u minsko sumnjivin područjima, namo di je ratni vihor posija „paštete“ i ostalo gvozdeno „voće i povrće“
Kad dođe na misto požara, vatrogascu priti još sto i jedna opasnost ... ča se vidi i na donjin slikan ...
... izgoreni žmigavac na vatrogasnome vozilu ...
... uniforma i kaciga „ukrašena“ katranom ...
... jedna od najvećih noćnih mora gašenja u urbanim područjima, „rascvitana“ plinska boca nkon eksplozije ...
... lampadina izgorena u gašenju stana na splitskom Trsteniku ...
... leđna naprtnjača za vodu, popularna „brentača“, nakon jednog od mnogobrojnih šumskih požara ...
... i kacige u raznim stadijima oštećenja koje su izvršile svoj primarni zadatak, sačuvat glavu onega koji ih nosi ...
Na kraju, svima nama vatrogascima, onima u punoj snazi, aktivnima, i onima ča su, ka i ja, u vatrogasnome penšjunu, koji smo makar jednom sudjelovali u gašenju „dobrog sluge ali lošeg gospodara“, svima nan je u interesu da ovaj donji popis ne nadopunjujemo novim stavkama ...
... a najviše, da se nikad više ne ponovi najveća tragedija HR vatrogastva, kojoj je ovih dana bila tužna trinaesta godišnjica ...
Fala lipa ekipi iz varaždinskog „Muzeja hrvatskog vatrogastva“ i mašogradskoga „Podvorja“ na ovoj prekrasnoj vatrogasnoj izložbi koju san uspija, makar i u sudačkoj nadoknadi, ipak pogledat i slikat ...
Vatru gasi, brata spasi ... i ka i uvik, zdravi i veseli bili! 
|
