Pitanje iz naslova se poteže davno kroz povist ljudskoga roda ... kako od greze gline umisit prekrasni kip i udahnit mu dušu. Pari van poznato? Kako i ne bi ... to je jedan od grčkih mitova. Priča je to o Pygmalionu, ciparskom kiparu, koji se nije tija ženit, jerbo su žene u ta doba bile malo ka raskalašene, pa se on drža svoje umitnosti. Čeznija je ipak za ženskin društvon, pa je od bjelokosti učinija svoju idealnu ženu, obučiva je ka da je živa. Jedan je put, prinoseć žrtvu Afroditi, poželija da je njegova Galateja (kip je jema i ime, bome!) oživi, ča mu je Afrodita i ispunila.
Ta priča je inspirirala mnoge umjetnike ... naposljetku i G. B Shawa ... koji je napisa 1912. romantičnu komediju u kojoj je kroz pitanja fonetike tmurnin pituran oslika ondašnje englesko društvo. Opet poznato, a?
Tako se učinilo i našem dvojcu, koji su prinili priču u današnju hrvatsku zbilju, Ani Prolić ka dramaturginji i Mariu Kovaču ka režiseru. Oni su spremno cilu priču prinili u našu stvarnost ... držeći se teksta koliko se moglo, jer, među ostalim, i jezik, govorni jezik, i način kako se odnosimo prema njemu, kažije puno o nama ... je li poštijemo svoje pradidove, ili se, ka notorne „pokondirene tikve“ oćemo utirat tamo di nan nije misto, misleć da nan deblji takujin daje pravo da krojimo neka svoja pravila.
Svaka čast ostaloj ekipi, ali kad san vidija da je režiser predstave Mario Kovač, odma san pita Zakonitu gre li jon se u teatar ... Potla cca 15 sekundi dobija san potvrdan odgovor ginganjen glave gori-doli  karte su začas oštampane ... Fala lipa Amerikancima na Internetu, a HNK Split na online kupovini karata i opciji print-at-home ... Howgh!
U rečenu sridu smo se na vrime uputili, i došli na Trg Gaje Bulata olitiga isprid teatra ... Puno ka šipak ... srića da san na vrime vazeja karte  Deboto da nisu ljudi visili sa oni veliki lusteri gori 
Seli smo na svoje misto, timbrali kartelu na društvenin mrižan ...
... i čekali da počme. Moran pofalit minimalističku ali funkcionalnu scenografiju koja se sastojala od par rotirajućih blokova, tako da scenski radnici nisu jemali puno posla za minjat misto radnje
Počeli su se redat likovi ... profešur fonetike Tartaglia (Marjan Nejašmić Banić), po današnjin mjerilima deboto stari momak, koji je vjerojatni autor puno sidih vlasi na glavi svoje brižne mame (Snježana Sinovčić)
... smišna (lijepa, za sjevernjake) ali malo, ka ono, greza cura, koja okolo prodaje cviće. Ne, nije Marisol, nego ... Kate Bitanga (Katarina Romac)
... koju je profešur Tartaglia zapazija u jednoj oštariji (gostionici, za sjevernjake) i okladija se sa prijateljen profešuron Gilićen (Nenad Srdelić), da će od ovega ružnoga pačeta „ča se grije zdrvin kad je zima“ učinit prekrasnog labuda sa pravin manirima, tj. sa pravim izgovorom jezika, ka i općin ponašanjen ...
Ka antipod tu uleću „Brtjan family“ ... mama Anđela Brtjan (Nives Ivanković), ćer Afrodita (Petra Kovačić Pavlina) i sin Frane (Pere Eranović), inače iz Hercegovine (ove zapadne, naše! ) koji pokušavaju kapitalizirat svoje ko-zna-kako-stečene pineze sa uspinjanjem na društvenoj ljestvici, pa se maloj organizira humanitarna proslava rođendana u HNK, da bi se, među ostalin „pomoglo maloj Florami, ko zna od čega boluje“ ... Tu je još ubačeno mnogo aluzija na današnje ljude/događaje/whatever ... ne bi sad tija nekin „lumenima“ činit besplatnu reklamu 
Mamu Anđelu Brtjan (Brđan zvuči malo ... seljački  ) je maestralno odigrala Nives Ivanković koja je, kad je vidila scenario, doznajemo iz dobro obavještenih izvora, rekla: „Pa ča ja ovde triban radit, glumit ... ovo san ja!“
Predstava je prošla u tren oka ... kraj je malo, ka ono, neočekivan. Ali neću van sad sve ispričat. Vridi pogledat, a i ponovno postavljanje „Čuda u Poskokovoj Dragi“ koje umitnici neumorno uvježbavaju i, kako doznajen, počinje opet igrat od utorka.
Publika nije fermavala sa pljeskon na kraju, ruke su be zabolile ... glumci su se par puti vraćali na bis: thumbup:
Gušta san „... ka prase u malo blata (TBF)... “, skupa sa mojon Zakoniton, ča i nije daleko od istine jer koliko je napadalo kiše ove dane, i polja angriza (riže, za sjevernjake) bi izgnjijala.
Jedino se, radi njegovih iznenadnih neodgodivih obveza, nisan uspija nać sa režiseron Marion ... ali smo to nadoknadili već sutra, na čašici razgovora prije prove u 18:00 ...
... i prije kviza na „Ovčicama“ te večeri, našega kvizaškoga „Svetoga Četvrtka“. Ovi put san uspija bit prvi doli, ne računajuć osoblje ... nije zaludu sneveralo i još dodatno dobro ulilo kiše tu večer.
Kako smo prošli? A odlično, kako je bilo šetemanu prije ... kad smo bili puno bliže kraju vengo početku poretka ... čak je i kvizovođa malo ubrza postupak, pa smo došli doma prije nego se Pepeljugina kočija pritvorila nazad u bundevu
Tribalo se dobro odmorit ... sutra, u petak, je novi dan i novi događaj (event, za sjevernjake), ali o tome u idućemu postu ... Zdravi i veseli bili!!! 
|
