Kako je lipo ispalo, je li ... rekli bi zli jezici meju van da ionako sve uvik iskrenen na spizu ... a ja ne volin lagat. Ne mogu da i oću, jerbo kad bi se tija maškarat u Obelixa ili u našega Sokolića ne bi mi tribalo kušine (jastuke, za sjevernjake) mećat 
Nikidan, točnije u ponediljak, 29. četvrtoga (travnja, za sjevernjake) AD MMXIX održana je svečana akademija kojon su naši planinari obilužili lipu obljetnicu, sedandeset godin od osnutka društva.
Pri sedandesetak godin, ondašnja grupa mladići i cura, zaljubljenika u prirodu, koji su već điravali po okolnin planinan ka članovi spli'skoga PD "Mosor" odlučili su osnovat svoje planinarsko društvo.
U ono doba poslin rata, još puno neimaštine i manjka svega ča današnja dica, njiovi godin, smatradu za normalno ... oni su se uvatili tuć "sa vjetrenjačama" ... počeli pomalo i planinarski dom radit.
Gori u po Kozjaka, na malo manje od pesto metri nadmorske visine ... di nije bilo ni staze ni puta ... di su mazga, tovar i "kičmatrans" bili glavno prevozno sredstvo zgradili su najpri mali, stari dil planinarskoga doma, a onda su lagano počeli nadograđivat i novi dil doma.
Uspili su dobit pomoć od ondašnje vojske koja je helikopterima dopremala materijal, jer još nije bija probijen sadašnji protupožarni put.
Prilikom jednog od naoko rutinskih preleta do Doma i natrag. 13. lipnja 1977. g. u šest uri i pet minuti pozapodne dogodila se tragedija kad se pri povratku sajla zaplela u repni rotor helikoptera pri čemu su poginila sva četri člana posade zrakoplova 
Na mjestu pada, par stotina metara jugozapadno od Doma, napravljen je spomenik gdje se svake godine obilježava tužna obljetnica
Unatoč tome, nakon zatišja i usporeno, dom je završen i stavljen u funkciju ljubiotelja prirode i friške arije, ne samo iz Mašograda nego i iz bliže i dalje okolice. Dovoljno je samo bacit' oko na knjigu gostiju ...
HPD "Kozjak" je specifično, za naše misto, a mislin i nadaleko ... da je nekako, uz teške bolesti i komplikacije, prebolilo "biologiju" i smjenu generacija "stari" su prihvatili "mlade" i sad u jedinstvenome spoju mladosti i iskustva djeluju na dobrobit Društva
Zajedno sa svima ostalima ... uostalom, Dom je u ratnim godinama bio baza satnije "Putalj", jedne od prvih organiziranih postrojbi u Domovinskom ratu, kasnije dijelom 114. brigade. Zapovjednik Satnije je bija pok. Ante Dadić ... prvi predsjednik HPD "Kozjak" u neovisnoj Hrvatskoj ...
Danas HPD Kozjak ima veliki broj mladih članova, koji redom polažu osnovni planinarski ispit ... a nekoliko od njih je aktivno i u HGSS ... već rekoh, jedinstveni spoj mladosti i iskustva koji je, nažalost, u našim prilikama, makar u Mašogradu, više iznimka nego pravilo 
Na spomenutoj proslavi lipe okrugle obljetnice promoviran je i dokumentarni film u produkciji Ante Majića, člana društva, kao i drugih ljudi, listom planinara ... di se kroz isprepletene priče starih i mladih priča o povijesti društva, od prvih dana do danas!
Sama svečana akademija je organizirana pod voditeljskom "palicom" naše Marijane Vulas ...
... a pjevala je klapa "Podvorje" u kojoj je također nekoliko članova – planinara.
... pod budnin okon ... i uhon ... našega Joze koji je pazija da ne bi ko dištonava
U sridu, na sami prvi svibnja/maja (nepotrebno izmrčit!) uputili smo se Vinka i ja put planinarskoga doma. Je da je Vakula sumnjičavo ginga glavon livo-desno, a na cvrimenskioj prognozi su bili i sunce i oblaci i kiša, odlučili smo se riskirat, i kad smo već lani priskočili, makar ove godine obać naše tradicionalno izletište, makar na ovi datum
Parilo je. makar ispočetka, da se barba Vakula malo zaletija sa prognozon. Je da je bilo više oblaka vengo sunca ... ali svugdi se vidilo znakove prolića ... od otvoreni tonobili na cesti ...
... pa sve do rascvaloga cvića svi mogući koluri usput ...
 ¸
A bome ni na domu nije falilo maštoviti biljni aranžmani ... ka ovi primjer kako iskoristit stari panj ...
Sve moguće prognoze (osin sniga!) su se malo poigrale sa suncen i sjenon pa se moglo vidit i zanimljivi aranžmani, ka da Oni Gori reflektorima svitli i naglašava scenu ...
... našu crikvicu sv. Jure koja je nikidan, na njegov blagdan (23. 4.) bila stjecište velikoga broja mještani koji su je pohodili, ka i tradicionalno bacili ča "pod zub" u to ime
Bilo je svita odsvukud, ka ča su ovi iz Lušića, koji su po zadatku došli vidit je li Naš fažol bolji od njiovoga
Fažol se triba dilit oko ure pozapodne (trinaest sati, za sjevernjake) ... pa su ljudi strplivo stali u red na podan tarace ...
Planinari su dilili lipe obilate porcije fažola koji je bija baš za prste polizat ...
... a bilo ga je baš dosta, iako su neki apstinirali u korist mali vunasti travojedi na kominu pa se demonstrativno nisu tili spustit po fažol, makar dok san ja bija tamo
Puni plući friške i čiste arije i punoga štumika lipoga fažola ... niej nan ostalo ništa drugo nego da se skalamo doli i zamolimo koga da nas slika sa našin malin miston u pozadini ...
... naravno, slikat nan drage ljude ... da ne rečen polovicu Šarićevih 
... i uputit se dalje, na nove poslove i radne zadatke.
Dovidova ... do druge prilike!
Zdravi i veseli bili!!! 
|
