... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Na moju veliku žalost, moje posjete teatru su vrlo rijetke, sva skupa bi mi bili dosta prsti na rukan za nabrojit ča san gleda ... i koliko san puti bija u teatar. Eto, ne tribate mi govorit, sramin se & stidin se ...
Ali od ovo malo par nji će mi ostat duboko urizano u sjećanje ... ono prvo, jerbo se prvi pamte ... je bilo „Kroćenje goropadnosti“ davne 1983. godine. pari mi se da je još velika, danas nažalost pokojna, Zdravka Krstulović glumila naslovnu ulogu. Ostalih uloga se i ne sićan. Dobro je da se uopže sićan i predstave
Asti100, a ča je sad?!?!
A bome ... dogovorija san se sa jednon lipon šinjorinon za poć u teatar, ajde, sviđa jon se „Kroćenje goropadnosti“ ... dobro je, vazeja karte, ali ne lezi javle, ćapala me je fibra ... tridesetidevet ... a u ona doba nije bilo čudotvorni MaxFlu i ostali reklamirani monadi ono „kad sebi ne smite priuštit bolovanje“ pa se mali Filko, tresuć se ka božeprosti da san „ebete“ uputija u grad, pogleda predstavu, otpratija šinjorinu i jedva se nikako dotetura do Mašograda i pa u posteju ...
A drugo, bome, to će bit ovo ča san gleda večeras ... Tijardovićevu operetu „Mala Floramye“!
Toliko san lipi komentari i kritik čuja o toj predstavi, da san reka sebi da je moran poć gledat.
Opereta kojoj, u doba kad je nastala, nisu predviđali dugo trajanje i izvođenje ... nastala je davne 1925. godine dokle je Maestro bija u Zagrebu ... a praizvedbu je jemala 14. siječnja 1926. a di će drugo vengo u Split!!!
Ali ne bez muke, jerbo je prvo prikazivanje operete nadležnima u teatru skoro propalo, pa je Tijardović zaobilazno, preko „stola mudraca“ pokuša progurat operetu u teatar.
A ča je sad, zaGospublaženu, oti „stol mudraca“?
To bi bilo, današnjin rječnikon rečeno, Kulturno vijeće „u sjeni“, najčešće su stolovali u kavani „Central“ a činili su ga takve face ka ča su slikar Emanuel Vidović, prof. Ante Katunarić, poteštat (za sjevernjake gradonačelnik) dr. Tartaglia ... Marko Uvodić ... a dikod bi navratili, kako se priča, dr. Grga Novak, Ivan Meštrović, Milan Begović i drugi ... to je bilo doba kad je se u gradu, nekoć poznatome ka Dioklecijanova vikendica, poštovalo mišljenje ljudi koji su „živjeli“ kulturu, a nisu, ka neki recentni gradonačelnici, lipili fete pršuta na čelo i na pitanje „Hoćete li dati novce za 'Malu Floramye'?“ odgovarali sa kontrapitanjen: „A ča je maloj?“
Tako je, unatoč nesklonosti službenih struktura Teatra, Tijardović nakon javne audicije uspija postavit operetu u HNK Split ... „najluđi grad na svitu“ kojega je „Floramye“ osvojila na juriš, i nakon premijere slidile su još 23 (dvadesetitri!) rasprodane predstave ...
Unatoč Žalosnin Sovama predstava je doživila deboto sto godin ... i u recentoj izvedbi, sa raskošnon produkcijon kakvu jedan od spli'ski simboli i mirita (zaslužuje, za sjevernjake) počela je svoj novi život krajen 2016. godine.
Sa velikim uspjehom, jer je cila predstava nominirana za brojne nagrade, a Antonija Teskera, koja utjelovljuje Floramye, je i osvojila nagradu Hrvatskog glumišta.
Dozvizdilo mi je više pisat, valjda van je sad jasno zašto san MORA ovo poć gledat ... „Spli'ski akvarel“ san pogleda davni dana, a valjda ću poživit dovoljno dugo da neko stavi opet na repertoar „Kraljicu lopte“ ... ako ne ništa, makar za stogodišnjicu praizvedbe 2029. godine
Moju Zakonitu nije tribalo puno nagovarat da pojdemo gledat ... ali je zato nikako nisan moga nagovorit da napravimo jedan „sebić“ (selfie, za sjevernjake) ...
Vidi se da nisan puno u teatru, drugi put vazimljen karte drito priko puta pozornice, makar visija odozgar sa lustera. Ovako san se cilo vrime naginja da bolje vidin, tribalo mi je po ure posli da se drican, parija san ka Šestić dok nisan doša do auta
Redale su se scene .. činovi, prizori ... od krnjevalske noći u Splitu ...
Priko Marseja u doba Velikoga rata ... pa opet, po svršetku velikoga krvoprolića nazad u Split ...
Tri čina sa pauzan ... kombinirano trajanje deboto ka Cameronov „Titanik“ ali nisan deboto ni osjetija. Radnja zanimljiva, glumci odlični, a ni orkestar nije njanci jedan put dištonava ... cili združeni ansambl HNK Split je ovo odradija za deset!
Scenografija mi je isto upala u oko ... a kad san vidija da je veliki meštar Zvone Mihanović tot umiša svoje prste/pinele/whatever sve mi je bilo jasno.
Zato i ne čudi dugotrajan pljesak pripunoga teatra na kraju ...
... kojega su SVI izvođači. uključujući dirigenta Harija Zlodru i redatelja Gorana Golovka itekako zaslužili!
A ovo moran napomenit, jer tako, unatoč podsmijehu nekih mojih copy/paste poznanika radin od početaka pisanja bloga:
Ka izvor činjenica o opereti i samome maestru san dupera (koristija, za sjevernjake) službenu knjižicu, koju san nabavija na izlazu.
Za kraj, evo isječka iz „Veloga mista“ --- „Daleko me biser mora“ u izvedbi Marine Jajić ... a za ovu recentnu izvedbu se nadan da će neko odgovoran smoći snage i posebno novaca da se ekranizira
I naravno, nadam se još kojemu izvješću iz spli'skoga teatra do kraja miseca!
Zdravi i veseli bili!!!
