E sad, koji su naši, o tome bi se već dalo raspravljat ... ali ovo je još jedan, bezuspješan ka i puno nji prije, pokušaj razbijanja stereotipa umjetne granice koja je predstavljena, u našen slučaju Kozjakon.
To ka „oni odozdal“ i oni „odgorika“. Ta se je rečenica odavno izlizala otkad su tokovi ljudi sve toliko debaštardali (izmišali, za sjevernjake) da se više ni ne zna koji je „naš“ a koji „njiov“ ... Pri koji desetak godin činili su se mirakuli kad je koji Sućuranin oženi Vlajinu ... a danas se činidu mirakuli kad se dvoje Sućurani vinčaje.
Sve su to, ka i one malo dalje podjele, sjever/jug oli Dinamo/Hajduk stvorene umjetno da bi se nas, ka pravu stoku sitnoga zuba, lakše držalo u toru poslušnosti i poniznosti, da i dalje ne mislimo svojon glavon nego ono ča nan drugi ulijedu u glavu, bez obzira odakle pirija za pritakanje dolazila 
Daleko san ja odmaglija od ove lipe predstave ...samo san još triba Pernara i Avu Karabatić spominjat. A kad neću!
Dunkve, bilo je ovod svašta lipo za vidit ... za razliku od puno skupov koji su promarširali kroz ovo kino, bar otkad ja znan za sebe (a i to nije baš od jučera) prvi red je bija rezerviran za naše velike i male maškare, jednoga od organizatora predstave ...
... pa mi dalje, kako san uranija, vrag nije da mira, bija san povirit izad još uvik spuštenoga zastora kako se akteri pripremadu za nastup ...
... još je bilo vrimena za učinit đir po dvorani, slikat mjesnu vlast ...
... i ovega ča se svugdi angažira, po potribi i situaciji 
... a kako bi moga proć kraj naše šefice marketinga „Mašogadura“ i njezinoga Boška ...
... a tek ne slikat saborskoga zastupnika Antu i njegovu Toninu
Prigovorit će mi zli jezici da slikajen samo „njiove“ pa evo malo i „naši“ ...
... dokle su gradski oci i majke svisoka gledali na nas ...
Napokon je počelo, cure su izašle, lipo otpivale i pobrale nepodiljen aplauz publike ... ipak je jedan od organizatora večerašnjega događaja (eventa, za sjevernjake) KUD Putalj, prvenstveno folklorne orjentacije ...
... a u pauzama između pisama ljude su sa kratkin skečevima zabavljali naši domaći olinjali galebi iz maškara ...
... i malo, pri kraju, legendarni Žuti, ovi put priobučen u babu, lik prvi put predstavljen pri dvi godine na maškaran ka baba narikaača u sprovodu HNK Jadran.
Puna je dvorana bila ... međutim, opet ti neizbježni zli jezici, koji bi rekli da ne bi bilo polak svita da je tribalo platit bar deset kun ulaznicu, makar za Caritas ili u humanitarne svrhe.
Kako je bilo? Meni je bilo lipo ... ne toliko da se neke stvari ne moredu, po mome skromnome mišljenju, popravit. Čisto onako, tehnički ... mislin da su korištena samo svitla na pozornici, tako da je dio videa i snimaka ispa priškuro (pretamno, za sjevernjake) ... ili san mora radit sa blicen, ča opet na svoj način ubije sliku. Pogotovo Žuti u svome standup nastupu kojega uopće i nisan uspija snimit na video. Znan, znan, niman pojma ... nisan ni reka da san profesionalac, ali i prije san radija ovakve stvari pa nije bilo problema, jer su se koristili i drugi reflektori ... e ali prije je ... ovde ću fermat, jer je to za jednu drugu priču, koju ću jednon i ispričat. Eto tako!
Ovo je samo djelić večerašnjega nastupa ...
Bilo kako bilo, dva KUD-a u selu nisu puno, pogotovo kad se, ka naša dva, bavidu komplementarnin djelatnostima. Mudra suradnja more samo obogatit kulturni život našega maloga mista, koje je, već puno vrimena, na aparatima. I kulturni život, a bogami i cilo misto. ne virujete? A ča ću van ja ...
Zdravi i veseli bili!!! 
|
