... ili revija beskorisnih čimavica (posvuduša, celebrityja, za sjevernjake)
Malo se ko more pofalit, pogotovo ovako mala zemlja ka ča smo mi, da su u malo vrimena došli dva puta u finale Davis Cupa. Momčadskoga prvenstva svita za muške u tenisu. E sad, tenis ka izrazito individualni sport pa da se igra neko momčadsko prvenstvo ... zvuči ka oksimoron (drveno željezo, za sjevernjake) ali nije to jedina stvar ča je u tome svemu čudno. Mislin u tenisu.
Na glasu je ka gospodski sport, ili kako je danas u „Slobodnoj“ najšarmantniji šarlatan među trenerima, Ćiro, izjavija, da su to samo ostaci „propale britanske imperije“. Već san promislija da je Ćiro pod stare dane posta ozbiljan, dokle u istome članku nije ispalija da Rod Laver more bit sritan da se on, Ćiro, kasno počeja bavit tenison. Ajde, sad bar znan da je zdrav. Ćiro, koliko toliko, u svojin okvirima ...
Nego, nisan ovo ni tija pisat radi Ćirohita, kupi mi se ova dva dana okad se igra finale. Stalno mi je upitnik naviše glave, je li se ovo igra u nas, oli u Dobrome Zraku (Buenos Airesu, za ljubitelje španjolskih sapunica)?! 
Došlo je njiovi oko iljadu navijači, a naši je ostatak dvorane ... ma se više čuje „Vamos!“ vengo „Naprid!!“ 
Postoje razne teorije zašto je to tako ... zli jezici bi rekli da je većina „naši“ došla na modnu reviju, vidit i bit viđen, a u tenis se razumidu kaa i „Mare u krivi k**ac“ 
Od raznih Ciganovića, Blaževića i redovitih posjetitelja svih „eventa“ di se mukte ždere i loče ... cila revija beskorisnih čimavica ... a redatelj prenosa je više od polak vrimena šara kameron po dvorani da nan pokaže cvit hrvatske mladosti. Ženskoga spola, ofkors! Koga briga ča nisu nikad vidili teniski reket ni na slici ... Nisu ni hokejašku palicu, pa opet gredu gledat Medveščaka, kajgod
Ajde, jučer (subota) su se bar malo popravili, prova je Maradona dirigirat njiovin navijačima, ali nije jema force, dotuka ga je Castro, pokoj mu duši ...
Davno, davno, još 2005. godine, počeja je naš teniski, momčadski, put ka zvizdama ... rekli bi niki i najjača teniska momčad na ovin prostorima, od trenera Nikole Pilića pa sve do jakih igračkih imena koja su činila resprezentaciju ...
Onda smo kontra Slovaci učinili mirakul i urizali ime hrvatske na onu veliku salataru, pokal osvajača Davis Cupa.
Sad nan, makar na početku, niko nije dava ni pet posto šanse da ćemo opstat u svjetskoj skupini, atroke doć do finala ... ali kad smo potukli začuđene Amerikance na njiovome terenu ...
... a da ne govorin kad smo isprašili Francuze nakon polufinala odigranoga u vrućoj atmosferi, ispod „peke“ u Zadru ...
... polako je počelo Nevirnim Tomama dolazit iz guzice u glavu da smo u finalu, i da jemamo priliku ponovit uspjeh iz Slovačke 2005. godine ...
Osin igrači, koji su po prirodi sporta individualci, jemamo i solidan par, koji je u Americi uspija pobjedit najbolji par danas u svitu ... braću Bryant ... Pokazali su naši Međugorcui da nisu ni oni „čičali vesla“
Ča će bit danas, ne znan, nisan baba Vanga, a bome ni ona hobotnica Poly, nadan se da ćemo dobit priliku dignit pokal posli jedanajst godin!
... a posebno bi mi bilo drago radi „Diva sa Šalate“ ...
... da dobije priliku dignit pehar visoko po drugi put, ča je stvano malo igrači u tenisu uspilo napravit. I da tako zaokruži ovu sezonu u kojoj, unatoč 37. godini, igra najbolji tenis karijere 
iako je on, valjda uz Ivicu Olića, najomalovažaniji sportaš koji je branija boje Hrvatske!
NAPRID HRVATSKA!!! 
|
