... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
A ne, nisan se pribacija na biologiju i proučavanje mali leteći napasti. Je da je zavrućilo, ali još nije došlo do toga, još uvik lastavice pokupidu muje (muhe, za sjevernjake) tako da ne dosađijedu normalnome svitu. Još od lani se spreman poć na «Dane otvoreni vrata 93. Zračne baze Zemunik» ... ali je onda sve bilo odgođeno u zadnji momenat, radi «povećanja borbene gotovosti», prema službenome priopćenju. A ča je bija pravi razlog povećanja, ostaje nan samo da nagađamo. Dunkve, tako je jedini moj posjet Zemuniku osta oni od nazad dvadesetak godin, kad je još sve bilo friško od rata, kad su migovi još letili, a usput se moga vidit i dijal arsenala našega zrakoplovstva ča je još vonja na barut i ratna djelovanja iz Oluje i ostali operacija završnice Domovinskoga rata, ka ča su bili leteći tenkovi Mi-24 ili legendarni An-2, koji je zanamisto DDT-a, ča mu je bila mirnodopska namjena, slavonska polja puna novovremenih gaštapani (žohara, za sjevernjake) sa bradom i šubarama «posipa» sa bojlerima punim eksploziva i brokava.
Sićan se jednog primjerka od onda, još je ispod njega bila škrovada u koju je kapalo ulje. Ali je letija i radija ono ča mu je bilo posal, da ne rečen fatureta u odnosu na osnovnu namjenu. Nismo uspili okupit istu ekipu, ali bilo nas je skoro puno auto ...
... od stare ekipe bija je samo Slaven. Zlato mamino, na njegovu veliku žalost, nije moga jer su ga pritisle obaveze. Nije baš jednostavno kad u misec i po tribaš odradit tri miseca
A triba se malo naguštat i svoje prinove, moje male nećakinje Eme, koja je došla na svit za dišpet na oni dan kad je on partija na posal, 21. 12. ....
Evo, neka i njemu ovo bude iscrpno izvješće kako je bilo.
Makar od ovega ča san uspija zabilužit, a za ono ča nisan, kriv san najvećin dilon i sam, odnosno moje neiskustvo, neznanje i najgori mogući način za naučit razliku između teleobjektiva od 1500 kn i 4500 kn. Howgh!
Srića i Bog, bilo je tu još par ljudi koji znadu malo više od mene i jemadu «svitlije oružje» ... pa san od nji malo posudija, naravno uz naznaku autora na podan slike
Na brzinu san potega par motiva kanadera izbliza, u ritkin momentima dokle nije bilo gužve okolo nji ...
... a tribalo se nač i sa našon krapinskon dijasporon, da mu pridan libre DVD-a Mladost i majicu od «Fire Combata».
Govori mi Marin da je li grijota da se nikako ne moremo vidit u Mašogradu nego po susjednin županijama
Naravno da je grijota, ali kad su nan takvi puti ... jbg!
Prvi su svoj program počeli izvodit helikopteri ... malo privrćanja i tombulavanja ...
... je privuklo pažnju nazočne publike, pa nima toga ko se nije mašija za fotoaparat/kameru/mobitel/whatever i pokušava zabilužit prikazane vještine pilota ...
... ali kako je sunce nemilosrdno peklo, tribalo se snać i iskoristit svaki bokunić ladovine ...
Letački program su nastavili male akrobatske zujalice koje su se okrićale, privrćale i letile uzgor/nizdol na sve moguće & nemoguće načine, prkoseći zakonima gravitacije ....
... deboto da mi je došlo muka gledat, atroke da san bija unutra, mislin da bi otpiva cilu operu «Rigoletto»
Onda su na red došli malo veći glumci, pa je i Air-tractor malo protega krilca i plovke naviše aerodroma ....
... i poškropija malo po pisti, ali kolika je bila vrućina, nije voda deboto ni došla do betona/asfalta, već je isparila nazad u ariju.
Onda je na red došla, makar za mene, glavna zvizda programa ... iša je napunit rizervoare, i vidin ga kako se pomalo približava pisti ...
... šepireć se pomalo, deboto ka da «pokažije mišiće» ...
Foto: Darko Maretić
Naravno da je zalija pistu ...
... i polako izvuka kola i sletija na zasluženi odmor. Nadan se da ću ih ovo lito ča manje gledat u akciji, a sve češće ovako, «za šalu» ka u subotu, 25. svibnja 2016. na Dan OS RH.
Dokle se nisu pojavili glavne zvizde programa, «Krila Oluje» malo san prošeta po aerodromu, bilo je zanimljivih eksponata ... od primjeraka friško proizvedenoga ručnog oružja «made in HR» pa do ovih trofejnih primjeraka ...
... koji još itekako mogu poslužit! Gužva oko aviona nije jenjavala, a i još uvik je svako tražija komadić ladovine ...
... a onda zu doletili ONI ... akrobatska grupa hrvatskog ratnog zrakoplovstva «Krila Oluje».
Gleda san davno njiov promo materijal na DVD-u, još dok je bila ona stara ekipa, onaa ča je dala ostavku i išla u Katar, u dijasporu ...
Foto: Darko Maretić
Ali ipak, vidit to svojin očima, uz stiskanje glave u ramena svaki put kad se zaletidu tri-na-tri iz kontra smjera ...
... ili kad se ovako okrenuti jedan prema drugome valjadu ka da su u bazenu a ne u zraku di bi i najmanji pogrešan potez učinija samo jednu veliku baklju ... neprocjenjivo!!!
Foto: Darko Maretić
Punoga srca i kartice fotoaparata uputili smo se nazad, nakon ča su «Krila Oluje» odletila svoj program ... stali smo malo za marendat i povirit ekipu Užbenik. Jedino ča me je prid kraj puta Moja Kobila Suzi (TM) podsjetila da je ipak prišla 100.000 km. Čekan dijagnozu od njezinoga likara, usput brojeć OčeNaše i ZdravoMarije, za svaki slučaj ...
Zdravi i veseli bili!!!
Davni dana, kad san se upisa u vatrogasce, u điru je bila samo jedna jedina vrsta vježbe, službeno nazvana "III/1-a".
Spaja se usisni vod (one najdeblje cijevi, slične onima sa kojima se prazne septičke jame), od bazena do pumpe. Od pumpe gre jedna deblja „B“ cijev do razdjelnice, pa zatim dvi tanje „C“ cijevi koje završavaju sa mlaznicama. Bila je „suva“ i „mokra“ verzija vježbe, a s vremenon je mokra ukinuta jer je izrazito ovisila o kvaliteti pumpe i vrimena za koliko bi dotična potirala vodu kroz cijevi ... Naravno, govorin o seniorima, ne mislin pri tome na vježbe sa brentačon za dicu i one za mladež. Određeno osvježenje mi je bila štafetna utrka, koja je opet jemala određene vatrogasne elemente ... ako ne ništa, ona „palica“ koja se predavala je bila, u stvari, vatrogasna mlaznica. Ali prava novost je bija fire-combat. Mislin da su tu novotariju u Hrvatsku donili Riječani prije otprilike osan godin ... a na našemu području su je prvi prigrlili Žrnovčani, i doveli je do savršenstva, pa su dugo vrimena bili njbolji u RH. Prvo natjecanje koje san pratija uživo su organizirali baš oni, na krovu parkirališta City Centra One u Splitu, di san prvi put vidija pokaznu vježbu ...
Po prikazanome se vidi da nima tu ni šminkanja, ni zajebancije, sve je podređeno sigurnosti i maksimalno, koliko se to more, približno uvjetima koji bi vladali u pravome požaru. Naravno, govorimo o urbanome području, a ne o šumskin požarima ... sa vrimenon su se i naši iz „Mladosti“ zagrijali za takovu vrst vježbe, razrađeni su pravilnici, obrazovani suci, i uspostavljene četiri muške kategorije, po godinama starosti, i jedna ženska.
Jedina razlika je da u kategoriji „E“ žene ne potižu „B“ cijev punu vode, nego nešto lakšu „C“ cijev.
U subotu, 21. svibnja, održano je već treće fire-combat natjecanje u nas...
... a ima ih, natjecanja i ekipa, već po ciloj Lijepoj Našoj ... ekipe su maksimalno ozbiljno svatile natjecanje, a kako bi drukčije i mogle. Naši su članovi inače vlasnici najboljih vremena ove godine, u „A“ kategoriji Vedran Biočić i Filip Perković, te u „E“ kategoriji Ivana Borozan i Irena Brkljača.
Natjecanje počinje za koji minut ... Primaju se zadnje upute od trenerice ...
... maksimalna koncentracija pred vježbu i dogovor o taktici savladavanja zapreka ...
... a malo poziranja za dežurne fotografe i dobar PR nije na odmet, dapače
... kao i poslušat koji savjet od drugih članova društva ...
Dežurni sudac na tornju čeka ka zapeta puška ...
A onda počinje balet za sv. Florijana ... svako ima svoj način za savladavanje prepreka ...
... koji ponekad izgleda ka da ima neke umjetničke elemente u sebi ... a ponekad ka da se spremaju za remake „Ministry of Silly Walk“ od Monty Pythona
Tunel se savladava četveronoške, ponekad i puzeći, kakve je ko sriće ...
Na tornju je napeto, sudac pazi da se svi dobro vežu, najpri radi osobne sigurnosti, pa tek onda da nisu ča falili napravit ...
... i na kraju, kad su prinili lutku na misto, nastupa najteži dil vježbe, triba odvuč cijev punu vode na misto di se gađa meta ...
Vridi napomenit da svaka ekipa jema "svoju" pismu koja trešti sa razglasa dokle traje njiova vježba. Nisan "odsluša" sve vježbe, ali ono ča jesan, nisu baš bile cajke na repertoaru, čak ni "domaćica" nije bilo. Rekli bi splis'ka mandrila: "Samo rokija, brale!"
Znoj lije u potocima, trošidu se zadnji atomi snage ... a sa strane paparazzi vrebaju za pravu sliku učinit
... a publika ... ili raspravlja o već prikazanim vježbama ...
... ili samo šutke promatra i analizira „u sebi“
Ipak je ovo međunarodno natjecanje! Nima ni isprid zgrade UN na East Riveru ovoliko bandiri (zastava, za sjevernjake) ...
Kad su svi odvježbali ča su jemali, atmosfera je ipak zericu opuštenija ... i podmlatku se usađuje navika gledanja ...
... a snimaju se i nove verzije reklame za „OREO“, kako je palo napamet ovoj donjokaštelansko-gornjokaštelanskoj kombinaciji ...
Malo pomalo, kad san odradija svoj dil posla okolo obrade rezultati ...
Apsolutna kategorija:
Klasa "A":
Klasa "B":
Klasa "C":
Klasa "E":
... došlo je vrime da podilimo ove pehare i priznanja ... pri čemu zafaljijen Tonču Bratinčeviću zvanom Jablan na slikama sa proglašenja, jerbo san ja onda već bija debelo na rezervi, nije mi se dalo njanci fotoaparat vazest u ruke ...
Najpri, kako smo mi uvik bili kavaliri, kategorija „E“ za dame ....
Treće misto: DVD Klana u sastavu Antonija Iskra-Corallini i Andrea Medvedić
Drugo misto: DVD Mladost u sastavu Milena Lovrić - Ivana Miolin
Prvo misto: DVD Mladost u sastavu Irena Brkljača – Ivana Borozan
Kategorija „C“ za časne veterane ....
Treće misto: JVP Zagreb 4 u sastavu Dražen Špoljarić-Damir Ljubić
Drugo misto: JVP Rijeka u sastavu Kristijan Brmalj-David Marot
Prvo misto: DVDSVeta Nedjelja/DVD Komin, ekipa „OLD SCHOOL“ u sastavu Boris Nađenović-Zdravko Grošinić
Kategorija „B“ iliti oni ča više baš i nisu u cvitu mladosti, ali se itekako ne smatraju veteranima ...
Treće misto: JVP Split u sastavu Petar Kovačević- Joško Šustić
Drugo misto: JVP Varaždin u sastavu Emanuel Lacković-Mladen Rogina
Prvo misto: DVD Kaštela, ekipa "ČUJEN ČELE" u sastavu Špiro Radunić- Ante Petrović
I na kraju, najmlađa, najpotentnija „A“ kategorija ...
Treće misto: DVD Kaštela u sastavu Ante Petrović-Ivan Batina
Drugo misto: DVD Mladost 1 u sastavu Tomislav Kereta-Joško Šarić
Prvo misto: JVP Split u sastavu Teodor Matijašević-Josip Ercegović
Najbolji u apsolutnoj kategoriji, članovi ekipe „ČUJEN ČELE“ iz DVD Kaštela, koji su inače osvojili prvo misto u „B“ kategoriji, zasluženo čuvaju godinu dana prijelazni pehar u Donjin Selima
Završija je još jedan naporni dan. Naporan, jer san se mora ustat rano, za opremit Vinkicu na put do Purger Vakufa, ali san zato gušta među dobrin ljudima ... ka ča je i Vinka guštala u obilasku Zagreba, tehničkog muzeja, muzeja iluzija i malog svijeta sa vlakovima, skupa sa strikanom Nevenom i netijakom Tonijem
Do iduće prilike, Zdravi i veseli bili!!!!
Nije da san praznovjeran, ali toliko mi se pidaija dogodilo dan prije, na petak, božemiteprosti, trinaesti. Pa mi je skoro totalnio ispunjeni orar u subotu bija svakako psihički, da ne rečen skoro i fizički odmor. Ali polako, ajdemo od početka ... Najprin je tribalo potegnit do travnatoga nogometnoga igrališta u Lori. Koliko san puti u zadnji par godin bija tamo, dođe mi ka domaći teren ... skoro da se raznježin kad vidin onu atletsku stazu sa davno oguljenin tartanom, baraka u kojoj radimo koja nije vidila pinela (kist za bojanje, za sjevernjake) još od MIS-a, kad je i napravljena.
Vatrogasno natjecanje, točnim nazivon 10. Vatrogasni kup Dalmacije je počeja u deset uri, a Scott i ja smo se pojavili oko 11:00 ... i o no, kako se reče, rutinski odradili posal.
Ovo su rezultati po kategorijan:
... klik za veću sliku ...
A na samoj dodjeli priznanja, na kraju, vođe ekipa su preuzeli zaslužena priznanja ...
Muška «B» kategorija, 1. mjesto: DVD «Mladost» K. Sućurac, ujedno i apsolutni pobjednici
Muška «B» kategorija, 2. mjesto: DVD Volavje
Muška «B» kategorija, 3. mjesto: DVD Daruvar
Muška «A» kategorija, 1. mjesto: DVD Andrilovec
Muška «A» kategorija, 2. mjesto: DVD Deanovec
Muška «A» kategorija, 3. mjesto: DVD Breška Greda
Ženska «B» kategorija, 1. mjesto: DVD Mali Mihaljevec
Ženska «B» kategorija, 2. mjesto: DVD Ribnica
Ženska «B» kategorija, 3. mjesto: DVD «Mladost» Sisak
Ženska «A» kategorija, 1. mjesto: DVD Šćepanje
Ženska «A» kategorija, 2. mjesto: DVD Gomilica
Ženska «A» kategorija, 3. mjesto: DVD Pustakovec-Buzovec-Putjane
Vrime nas je poslužilo, tako da unatoč jutarnjoj kiši teren nije bija previše natopljen, nije bilo šlajfanja po travi i dežurni likari su, na svu sriću, samo plandovali u ladovini, jer se je i sunce pokazalo iza oblačaka ... zadnje postrojavanje ...
... i pozdrav do dogodine, na 11. Kupu Dalmacije
Doša san doma iza dvi ure, na teškoj rezervi, nešto na brzinu bacija u kljun i strmobeknija se u horizontalu. Mobitel je osta upaljen, ali san Vinkicu angažira ka sekretaricu davši joj jasne instrukcije da me ne budi osin u slučaju rata ili teške elementarne nepogode
Nije bilo, srićon, nikakvi posebni poziva, pa smo iza pet uri pozapodne nastavili program.
Vinkica je sa svojon plesnon grupon tribala bit u šest uri na zbornome mistu, u mašogradskome kinu (iz principa neću reč ono «pokojnome» iako se je na starin Iskrinim kino-aparatima odavno uvatila paučina)
Jemala je dva nastupa, jedan oko sedan uri i drugi oko osan, pri kraju. pa san ti mali tajmaut proba iskoristit za pohod na «Feštu o'boba» u susjednome Glavogradu (Kaštel Kambelovac, za sjevernjake). Počelo je u pet uri, a ja san prispija doli tek oko šest i po. Poprište fešte je bilo poharano, skoro sve delicije sa bobon su već bile nestale, tako da san jedva prispija nać ništo manistre usuvo sa bobon, i malo trišanj. To je bija lakši dil posla ... sad se tribalo parkirat za to na miru konzumirat .... tek nakon trećega đira sinjali su me Tica i njegova bajkerska ekipa, pa su mi ponudili malo mista na njiovome banku, na čemu san in do greba zahvalan, jerbo su mi se već počele noge bunit
Oni ča su prispili na vrime kažu da je bilo lipe spize, ka i svake godine ...
photo: www.kastela.org
Ove godine je prvu «vrjaču» (drvenu žlicu, za sjevernjake) odnila udruga «Sv. Jeronim» sa svojin specijaliteton «Bob & Sipa». Dašak ekskluzivnosti je dava i deboto glavna zvizda Fešte, član žirija iz RTLove kuvarske emisije «3,2,1 kuhaj!» Ivan Pažanin koji je jedva uspija obavit svoj posal ocjenjivanja jela od pusti obožavatelja/ica koji su se tili sa snjin slikavat ...
photo: www.kastela.org
Na kraju se tribalo uputit u Mašograd, da prispijen na Vinkin nastup, jedva san još naša male pogačice sa bobon. Božeprosti paridu rafijole
Samo san is meknija u kesu i spremija za kasnije ...
Bija san pri osan uri gori, na balkonu, sa raspoređenon opremon na onome zidiću isprid sebe, da mogu po potribi prominit objektiv ili nedajBože bateriju ...
Zna san da su Marijana Vulas i ostala ekipa vrhunski, mislin da smin reč, profesionalci za ovakove stvari, ali se ponekad ne mogu otet dojmu da se je ona (Marijana!) tajno dala klonirat bar u tri primjerka jer ne mogu pojmit kako ona sve ovo i ostalo prispije napravit. Svaka čast!
Ne ča mi je i Vinkica plesala, na pogodite čiju koreografiju, ali san stvarno gušta gledat. I njih, i male glumce i glumice, i velike i male plesače ... Bravo
I tako je završija još jedan «Kaštel Mali», kad mi stariji slušamo i gledamo mlađe ...
Puna srca i duše smo krenili nazad, u Zapadna Kaštila.
Zdravi i veseli bili!!!
Pub-kviz, formula natjecanja u znanju po grupama, u kafićima, uz piće, zaživila je kod nas od prije par godina. Kod mene osobno isto, taman u to vrime, otkrili smo čari kvizaških natjecanja po kafićima. Od prošle sezone su formu pritočili i u TV format, pa se rodila «Kvizna situacija» pod dirigentskom palicom svestranoga Maria Kovača.
Odavno zaraženi sa kvizaškim virusom, pauze između nastupanja po TV kvizovima smo koristili po kafićima, za više nego simboličke nagrade ... u šibenskoga «Azimuta» je to «gajba» piva, tj. 24 žetona za pivo, u «Quasimoda» je tura pića i tri karte za neki od događaja u klubu, po izboru ... koncert, predstava, ča van se svidi.
«Quizimodo», pub-kviz u klubu «Quasimodo» traje već nekoliko sezona. Ako se ne varam, naama je ovo treća sezona da nastupamo. Za razliku od «Azimuta» Užbeniku, ovde pitanja sastavlja profesionalac, a nema pretjerivanja samo po nekim područjima, ili iživljavanja sa vlastitim glazbenim ukusima nauštrb svih drugih. Tako da san od Šibenika lagano odusta, a još jedan od razloga je bija i to ča bi posli cjelovečernje seanse na podan skala katedrale Sv. jakova, iliti ispod četiri bunara, izaša vanka ka loše dimljeni pršut. Oli panceta, više nisan siguran. Jema dvi godine da «Azimut» obalazin samo liti, kad se igra na otvorenome, naravno, ako ne smeta piscu tekstova za M.P. Thompsona, rečenoga biskupa Ivasa koji stoluje u katedrali, sa druge strane skalina ...
Ali vratimo se mi «Quizimodu» ... kad bi van iša objasnit di je to, najlakše bi bilo reč da je na vrju pokojne robne kuće «Dalma», taman naviše onoga kantuna di je isto pokojna bila «Jugobanka» ... najbliži orjentir u susidstvu je neboder «Pomgrada» (je li i on pokojni?) i nekadašnjega kina «Split» koje je glumilo kazalište, dokle se užežin MIS-a nije sredilo ono staro, izgoreno, ča ga je bija podiga mrski tolomaš Bajamonti, oni ča je bija učinija i, opet pokojnu, Bajamontijevu funtanu.
Ne moreš nikako bez politike, u nas di god malo zagrebeš, badneš u koju priču od pri pedeset/sto godin i cilu priču đava odnese na politiku.
Nešto slično ka ako se slučajno zajebete pa idete čitat komentare po portalima. Najdalje nakon pet/šest komentari neko izbaci ono čuveno «a di si ti bija devedesetiprve» i svaka suvisla rasprava pristaje. Neću ništa više objašnjavat jerbo ću završit kod cara Dioklecijana
Dunkve, do sad je igranje u «Quisimoda» dosta ovisilo i o faktoru sriće, jer je samo pobjednik sigurno iša dalje. Od ove sezone je uvedeno pravilo da prvih pet plasiranih igra sigurno u idućemu krugu, a deset se izvlači iz škartoca, i to obavljaa neko od ekipe pobjednika.
Nama, tj. mojoj ekipi «Nevera» je to očito bilo dobro došlo, jer smo priko sezone pokazali naajkonstantniju formu, pa smo do prid finalno kolo kviza bili prvi na tablici ...
U finalu sezone su igrali oni koji su kroz cilu sezonu ostvarili najviše bodova, tzv. petnaest veličanstvenih ...
Pobjednici cile sezone, nakon finalnog kola
Niko nije savršen, neke nisan uspija slikat, a neke san pak slika iz dva puta jer su in članovi dolazili u nastavcima ... sve je to svojon majstorskon palicon vodija rečeni sastavljač pitanja, kolumnista, pisac i voditel, Renato Baretić Barni ...
... a na kraju san slika sve ekipe za uspomenu ...
... a zahvaljujući jednoj od navijačica naše ekipe, Marijani Pezelj, i ja san na par slika, onoj od naše ekipe i na ovoj skupnoj ...
Još jedna lipa pub-kvizaška sezona je završila, čestitan ekipi «Popovska open» koja nas je prišišala u finalu. Bad luck ... došli su nan pitanja koja nismo znali, klasika!
Ionako nan je ovo, gledano po sezoni, najbolji rezultat! Ka ča san već napisa u albumu slika na fejsu, da mi je ko ovo predložija na početku sezone, odma bi pita di triba potpisat!
A uspili smo par puta bit i prvi i pohodit klub na koncerete i predstave, a ne samo na kviz ... pozdrav do iduće kvizaške sezone, najesen!
Zdravi i veseli bili!!!
Dugo vrimena smo apstinirali, glede posjete kinu. Kad kažen kino, onda i mislin na multipleks, jerbo san zaboravija kad san zadnji put bija u , recimo, «Centrala», pokoj mu duši. A i multipleks je najčešće Cineplexx, oni u «City centru one». Malo je vanka grada, vanka gužve, pa smo u subotu, kad je bija Sveti Duje, Vinka i ja bez problema i ikakove gužve išli pogledat najnoviji nastavak «Captain America: Civil War». Koji u stvari nije čisti «Captain America» nastavak, više ka nastavak «Avengersa». Izgleda kupusasto? Samo dok ne pogledate film! Nije da je Šekspir, ali pruža dvi ure prave američke visokooktanske, visokobudžetne zabave. Gušta san gledat! Dvi ure su prošle dok si reka «cookie»
Još kad smo došli, primjetija san izloške LEGO festivala. Ali namjerno nisan fotoaparat donija sa sebon. Ostavija san to za drugu priliku, jerbo izložba legića traje sve do 17. 5. Nedokučivi su putevi Njegovi, tako se i prilika ukazala već sutradan. Uvatija san priliku da ubijen cilo «jato mušica odjednom». One dvi su na Majčin dan išle gledat film «Majčin dan», svojevrsnu baštardu (križanac, za sjevernjake) «Pretty Woman» i «Love Actually» sa respektabilnom zvizdanom ekipon. ...
... a ja san krenija po redu, uzduž i popriko «City centra one» od izloška do izloška LEGO festivala. A bilo is je, na svin etažama. Rekli bi zli jezici da je srića da to nisu organizirali u «Mall of Split» jerbo bi mi tribala makar dobra bicikla da ne krepan u pokušaju obilaska.
Nisan se svega ni dotaknija, nego samo oni koji su mi se svidili onako, na prvi balun ... za početak dvi veeeeeelike LEGO Friends figurice, koje su zamišljene ne bi li se i curice malo više zainteresiralo za čarobne kockice.
Ne znan kako in je uspilo u cilomen svitu, ali čak ni uz to, na moju veliku žalost, nije mi uspilo da moju Vinkicu zainteresiran za čarobne plastične kockice. Ne sad, nego nazad par godin, kad je bija pravi stađun (vrime, za sjevernjake) za to. Sad je već kasno
Idemo dalje ... nisan moga promašit, sve kad bi i tija, jedan veliki vatrogasni set na trećoj etaži ... a meni neugodno
Većinu ovih setova već iman ... pogotovo ovi zadnji, koji je Vinkica, u bezuspješnome pokušaju indoktrinacije Legićima, jedne godine našla ispod bora ... a kad je već rič o vatrogascima, red je slikat i službenu četvoronožnu maskotu, makar u Novome svitu.
Kad bi kod nas iša meknit odgovarajuću vatrogasnu beštiju, prije bi to izgledalo ovako:
Lutajući dalje bespućima LEGO festivala nije mi mogla ne upast u oko ova markantna figura engleskog glumišta ...
... ili ova mršavija polovica Stanlia & Olia ...
Odozgar san bacija oko na najdonju etažu ... nima većega gušta vidit kako se dica igraju sa šarenin kockicama, gradeći nove oblike i ujedno bildajući vlastitu kreativnost, dok je nisu uništili mobiteli/tableti/videoigre/whatever ... koji in sve donose na «izvolte» i za ništa se bne triba pomučit, zaposlit vlastitu imaginaciju
«Star Wars» je također bija među zastuplenijim motivima vridnih kipara koji za svoje skulpture koriste šarene komadiće ABS plastike ... bilo da se radi o onim starijim likovima ...
... ili setovima koji su inspirirani najnovijim nastavkom «Star Wars VII», prvin otkad je Disney stavija «šapu» na bivše Lucasovo dijete ...
Ni drugih junaka nije manjaklo, od onih koji su potekli iz animiranog svita, od ekipe iz «Priče o igračkama» ...
... do antropomorfnih autića iz serijala «Cars» ...
Bilo je tu još naramak eksponata iz crtano-životinjskog svita, poput ove pustinjske lađe ...
... ili ove zanimljive sirovine za fine torbice i cipelice, inače dalekog rođaka onega kokondrila (krokodila, za sjevernjake) sa čuvenih majica «Lacosta».
Naravno, nije manjkalo ni modela/setova opće prakse, ka ča je ovi terenac na daljinsko upravljanje di su dica čekala red da ga malo provozaju po improviziranoj off-road stazi ...
... ili ovih zanimljivih oživotvorenja američke farmerske/country/rodeo scene ...
Bilo je zanimljivih setova i za ljubitelje putovanja, za one koji volu da in guzica vidi puta (taj sam!) ...
Ali, kako kažu u reklami, ni to nije sve. Bija je izložen projekt Dioklecijanove palače od lego kockica, koji je već na ideas.lego.com skupija priko 1000 oni koji ga podržavaju. Ako vas zanima, morete i vi dat svoj glas ovamo!), pa da u nekoj bliskoj budućnosti moremo kupit LEGO set za sastavljanje Dioklecijanove vikendice!
Natuka san priličnu kilometražu, ali veliko finale je ipak bilo sutradan, to ka na 9. 5.
Inače se to u Europi slavi ka Dan Europe, dan kad je stavljena točka na «i» mračnog doba Europe, kad je konačno poražen fašizam/nacizam. Ali ... to je u nas Garbinovi još malo posebniji dan ... moja mama, Slobodna (ne Slobodanka, moliću lipo!) je navršila SEDANDESET I PET godin.
Završila je treća četvrtina životne utakmice, ušla je u četvrtu, odlučujuću ... bili smo je obać na rođendan, odnit malo cvića i bombonjeru ...
Baš san nikidan iskopa u arhivi jednu staru sliku, začudija san se kad san vidija koliko je godin već Sv. Florijan, zaštitnik vatrogasaca, tamo odisprid doma, uza spojnu cestu do magistrale ... još tamo od 2003. godine ...
... ova mularija (djeca, za sjevernjake) na slici su već odrasli ljudi ...
Ondašnja garnitura u društvu, na čelu sa Ivicon Batinon, vidila je sličan kip u DVD Kašina i pala je ljubav na prvi pogled. Začas su stupili u kontakt sa njihovim Leonardom Kokšom, umjetnikom koji je izradio kip. Posal je sklopljen čas-posla, i AD MMIII je kip osvanija isprid vatrogasnog doma DVD Mladost.
Par godin kasnije je naš mašogradski umjetnik Đuka oko kipa napravija i mali bazenčić, ka repliku Kaštelanskoga zaljeva, na čijoj je obali jedna mala kućica, koju je napravija naš Miro Rokov. Malo dalje je stavljen križ za sve pokojne vatrogasce ... a jema is koliko oćeš
Znak da starimo
Iz kipa Sv. Florijana, ka iz nike mlaznice, stalno gre voda kojon se «gasi» ta kuća.
Kad je sređen ti mali ka parkić, bilo je i jedno lipo cablo izad njega. Sad ga nima ... zašto, kako? Puno bi potrajalo za objasnit, a ka i uvik u Lipoj Našoj, postoju o tome bar tri istinite priče. Samo ću reč da je meni više figura sa tin zelenilon u pozadini, nego ovako ... Amen!
Za putnike namjernike, i za one koji ne znadu ča ovi kip predstavlja, meknuta je i jedna mala pločica na zidiću koji ograđije cili kompleks ...
... a to sve danas izgleda otprilike ovako ...
Jučera, oko šest i po pozapodne, doša je naš don Ivan Delić blagoslovit ...
... Mare, Jadranka i Miro su položili cviće na vatrogasni križ ...
... a predsjednik Ljubo i zapovjednik Joško su odali počast pokojnin vatrogascima ...
... prid postrojenom ekipom članova DVD Mladost ...
Posli su nan se puti razdvojili ... ja san mora u Quasimodo. Petnaesti, zadnji krug kviza prije finala! A ekipa je išla u župnu crkvu sv. Jurja na misu za vatrogasce, koja se održava na sv. Florijana, već zadnjih nekoliko godina. Ovo je slika od prije par godi, kad je još župnik bija don Emanuel Petrov ...
Misa za vatrogasce AD MMXIII ...
... prije nego su ga putevi službe odveli u Omiš.
Do nekoga idućega sv. Florijana ... Zdravi i veseli bili!!!
Lipo bome, ajde, dvanaestica, to ka oće reć Vinkin dvanaesti rođendan, ali TROSTRUKA?!
Pomalo, krenimo ispočetka. Još nazad misec dan Vinka je počela spominjat da kako će organizirat rođendan kad se rodil u najnapučenijemu misecu u razredu. Sami mali bikovi, ili skroz blizu, za stativu ...
U četri dana pet rođendani. Ogroman logistički problem. Inače je Vinki rođendan 21. 4., pa smo to dostojno profeštali doma, u najužemu obiteljskome krugu ...
A kako je ovo još i vrime od pričesti i krizme, to je još dodatno iskompliciralo situaciju. A tek kinorepertoar! Jerbo je Šefica ovi put namirila odvest ekipu u kinu. Gledat novu verziju „Knjige o džungli“, ali je okasnila ... jer je to izabrala i jedna od drugih curica iz razreda. Ajmo nać ča drugo ... „Moje grčko vjenčanje 2“ je bilo idući izbor ...
... samo ča su ga mekli u malo 'ebete terminu u 21:00. Znan da se ekipa ne bi bunila, ali to bi bilo doć doma taman oko ponoća. Otpada!
Crtani nisu dolazili u obzir. One su već to prirasle, je li ... „Ledeno doba 5“ se ne računa, to će poć i tata i mama gledat
Jedva san je uvjerija da gredu gledat „Lovac i ledena kraljica“:
A u procesu uvjeravanja je bilo korištenja svih sredstava, od gledanja prvoga dila filma „Snow White and Huntsman“:
... pa sve do samoga odlaska u kino par dan ranije, da ona i Zakonita provjeridu oće li in se to svidit. Naravno da in se svidilo, i to obadvima. Pa ako išta znan, pogodit ću in ukus za filmove jer vidin ča se doma „vrti“ priko mire
Problem repertoara smo lako rišili, ali generacijski problem već pinku teže. Ali i sa otin smo izašli na kraj, na opće zadovoljstvo svekolikog pučanstva ... Kad su prošle sve pričesti/krizme/rođendanske gužve ... mlađu ekipu smo zvali doma, u petak pozapodne ...
Malo su se igrali po kući, netijaku su deboto ispale okice kad je vidije sve one moje Legiće, sastavljene i nesastavljene. Toliko da je tati doma izjavija da je striko luđi od njega za legiće. Ipak se današnja dica moredu zabavit i brez mobitela ... samo in triba dat priliku i pripremit teren
Starijin curama i malome Mati, blaženome meju ženan, rezervirali smo termin u Cineplexxa na Praznik rada. Srića da nisu išli gledat „Titanika“, ali i ovo čudo od dvi ure je nas roditelje iz prateće ekipe malo umelo ... najpri smo cca uru vrimena pritresali tekuću problematiku, a onda kad smo sve istresli i protresli, odo svak na svoju stranu, neko samo napasat okice po prodajnome centru, a neko i kupit di koju korisnu stvar.
Nakon prestave, skupili su se oko torte, najpri za zapuvat u svićice i poželit koju dobru želju ... a onda i konzumirat istu ...
... i to bi bilo to. Završija je i ovi Praznik rada. I to bome radno i svečano. Slavit isti rođendan TRI PUTA, e to mi se još ni dogodilo, a mislin da i neće tako skoro
Triba se lagano spremit za najomraženiji radni dan u šetemani ...
Zdravi i veseli bili!!!
u odnosu na osnovnu namjenu. Nismo uspili okupit istu ekipu, ali bilo nas je skoro puno auto ...
...
