... olitiga podsjetnik na prohujala vrimena.
Na moju veliku žalost, a i ostali ukućani, posebno Vinkice, malo mi je ograničen radijus kretanja u zadnje vrime. Najteže mi je radi nje, jerbo sad mora malo više odit autobuson dokle se ja ne oporavin 
Srića da su učinila lipa vrimena, da nima kiše i bure, baš netipično za početak jedanajstoga miseca!
Ali sa zdravljen nima zajebancije, jerbo mi je dotur Dragan odredija da moran mirovat!
Čak i u takovin uvjetiman, kad iz kuće izajden jedino na previjanje oli na pregled do hotela „Firule“, vidin nike stvari koje mi, u najmanju ruku, izmamidu osmjeh na lice 
Uvatija san evo, fala Onemu Gori, pedesetidvi godine, i dvi bele ... i više ne grintan kad me koje dobro odgojeno dite, ka nikidan Kočija junior, oslovi sa „barba Filko“ 
To jema svoje dobre i loše strane. Molajmo sad loše na stranu ... Dobre su svakako bogato iskustvo i sićanja ča san is skupija ove puste godine. U vatrogascima, meju ostalin. Doduše, prošle su godine kad san ja bija zadnji put gasit, ali sićanja ne blididu, barenko dokle ne pokuca na vrata oni Švabo ča sakrije stvari po kući 
Da ne gren sad nadugo, naširoko i nadaleko ... uputija san se nikidan na previjanje i zasvira mi „Moja Kobila Suzi“ da je triba odvest na pojilo  Nima plina  ...
Kad san doša tamo, jema san ča i vidit. U punionici plina, isprid, na travici, kočoperi se časna vatrogasna starina ...
... koliko me memorija služi, staro vatrogasno navalno vozilo iz pokojnega „Jugovinila“. Malo je oronija i pokriven ruzinon ...
... ali, kako čujen od drugi ča su svjedočili događaju, još je u voznome stanju, čak je i đir uokolo učinija!
To mi je potvrdila i Mare, ča je spremno pozirala na kamionu.
Zašto i kako je ovo auto završilo ovod, u izlogu? Ča je gazda namirija sa njin? Nije me briga, pravo da van rečen, ali mi ga je drago vidit, posli toliko godin. Okad san ga zadnji put vidija da vozi i da je u nekoj akciji sudjelova, prošlo je mašo godin, još je mrak bija 
Doduše, nije se baš puno ni naradija u svome radnome vijeku, jerbo da se „Jugovinil“ užga onako, junački, ne bi nas spasija ni cili „Berge Istra“ pun ovakovi aut ... ali isto ga je lipo vidit, kako se bori kontra zuba vrimena 
I kako nas sića na nika drugovačija vrimena. Bolja? Lošija? Kako kome, i kako kad ko govori ... rekla bi koka!
Ali to je ipak jedna druga priča, i ne bi sad o tome, ionako je danas izborna šutnja ...
Zdravi i veseli bili!  
Update:
A ja mislija da mi brat (a.k.a. Zlato mamino) njanci ne poviri blog. Demantira me na najgori/najbolji (kako se uzme!) mogući način. Nabivši mi na nos "pa ti (cenzurirano!) jedan, jemaš takovi kamion u kolekciji, ja san ti ga donija". Teška srca, ali prizna san mu da je, samo ovi put, u pravu. I iskoristija ovo lipo vrime u studenome ("#$%& ko ga je tako nazva) da malo otaren prašinu i vanka na lipome suncu slikan eksponate koje mi je donija još dok je okolo Dubaija "baca kamenčiće u more i prima dobru plaću za to" (citat završen, radija je na brodu-dredgeru)
Ovo je brat-blizanac onome isprid "Adria Plina" ...
... a ovo mu je, ako ne bliski rođak, a onda bar deboto vršnjak, iz istoga razdoblja
|
