Iako ne znan čovika osobno, mislin da će mi Mlađo iz TBF-a oprostit na djeliću njiova teksta kojega san malčice parafrazira. Danima već, usudija bi se reč i misecima, to traje, još otkad smo se plasirali u zemlju sambe priko zemlje koja jema najstariji parlament na svitu. E, Islanda, ako niste znali. Iako ovo sve u nastavku jema malo veze i sa demokracijon, argumentima pa i sa razumon. Zdravin ili onin ča to nije  ... Nema tu puno mudrijanja. U zemlji koja jema četri i po milijuna izbornika teško je nač nekoga ko će se složit sa vama. Ako se i složite da jemamo najbolji vezni red na svitu, onda vas odma plesne sa konstatacijon da bi i Jozinović iz Hajduka bolje igra livoga beka nego nesritni Pranjić.
Ako se složite da su Pletikosa i Subašić najbolja rješenja za prva dva vratara, na spomen trećega odma narestu sugovornicima očnjaci od po metra, u maniru dobroga staroga Magnusa & Bunkera.
Bidan Zelenika, da kojin slučajen i stane na branku, neće moć ni branit od puste štucavice oni ča ga spominjedu.
Sammira u ovoj priči neću njanci spominjat, jer su se već milijuni jezika izlizali u gorljivome argumentiranju za i protiv pozivanja „filha“ kojemu je pokrovitelj svemoćno Mučko Đubre.
Tu sad dolazimo i do oni komentari:
- daj Bože punta ne osvojili i
- ne navijen za 'repku'
Daleko od toga da mi je MĐ simpatičan lik, najradije bi Ivu Begu odveja na večeru radi onega hepeninga na Poljudu ...
... e nećeš, razbojniče! Kad nima ko mlađi, ja ću te ...
... ali ljudi moji, urazumimo se! Nije ono ni repka, ni Mamićeva prćija, iako je, nota bene, cili HNS (ne Vesninu stranku,  ) napunija vlastitin uhljebima i onima ča in samo pribor za disanje viri iz njegovoga šupka ...
Ma koliko se Maminjo trudija, ovo je ipak MOJA Hrvatska, a ne samo njegova, koliko god on upira da bude tako. Isto ka ča Hajduk nije nikad bija ni samo Nadanov ni samo Rožićev, da ne idemo dublje u povist krepkoga stogodišnjaka.
Neka bude ovako u Sao Paolu ...
Dolazimo pomalo i do glavne dijagnoze. Ma koliko Hajduk bija loš, uvjerljivo i kako god i na koji način razmišljali, uvik će doć desetak iljad ljubitelji (luđaka, fanatika, budala ... neka svaki pametnjaković izabere sebi primjeren izraz) majstora s mora. I ne mislin samo na Hajduka 
Ma koliko nas svi iskakili, ispljucali i izgazali, uključujuć i Onega Gori (desetkovani ozljedama!) još uvik će se nać nas, usudija bi se reć velika, možda i dvotrećinska većina koji će izderat živce i grlo gledajuć utakmicu na otvoranju svjetskoga prvenstva di će nas „Brazilci napunit ka Betoven kajdanku“. A meni još govoru da san Žalosna Sova  ...
Pomalo me počeja pucat i lagani „deja vu“, sitija san se dvi utakmice iz bliske prošlosti, ONE na Wembleyu kad smo napuvanoga Gordoga Albiona mekli namo di mu je i misto, iako nan nije tribala pobjeda jer smo se već bili klasificirali na Euro u Austriji & Švicarskoj, i ONE na samome tome prvenstvu kad smo sašili Panzer-diviziju, iako nan niko nije dava ama baš nikakove šanse. Ko ne viruje, neka pogleda koliki su bili koeficijenti na te utakmice da ćemo mi pobjedit. Jedan od rjetki trenutaka mojega poslovanja sa tin ustanovama koje predstavljaju jedini biznis koji danas uspijeva u Lipoj Našoj.
Danas san treći put uliza u ti hram želja za lakon zaradon, za kruvon bez motike, di se kombinirajuć utakmice viškoga kriketa i etiopijskoga hokeja pokušava sa uplaton od deset kun doć do ulaznice za život iz snova.
Naravno, nisan iša baš TOLIKO daleko, samo san uplatija osandeset kun na pobjedu Hrvatske na samome otvorenju, kontra domaćini ...
Znan, već čujen komentare profesionalni kladioničari kako san propuva, u najblažemu slučaju! Samo, ovi put su ipak malo tiši, ili ronjaju sebi u bradu, jer su čuli, valjda, kako san proša prijašnja dva puta
Nadan se da će ovi momci ča će istrčat na travicu u Sao Paolu u deset uri uvečer po našemu vrimenu, osvitlat obraz nas četri i po milijuna doma i bogtepitajkoliko u bližoj i daljoj dijaspori.
Na našu veliku radost, i na veliku žalost svi mudrijaši ča su nas unaprid pokopali, iz ovega oli onega razloga. Moran napravit i jednu iznimku ... nisan baš obožavatelj tekućine porijeklon od hmelja, ali ova reklama mi je ipak legla, onako, na prvi balun:
... jerbo svaki put kad je pogledan nakostruši mi se svaka dlaka, isto ka kad gledan oli slušan snimku "Te divne splitske noći" sa Domingova koncerta na Prokurative, davne (!) 1997. godine.
Nadan se da ćemo i petak ujutro dočekat raspivani, neka je trinaesti
Zdravi i veseli bili!!! 
|
