Ne znan ni ja kad je, mislin koje godine, to sve počelo, ali to sad nije ni bitno, lipe običaje triba njegovat, zalivat, malo dikod i pognojit
Dunkve, svake godine u ova doba, ovi put u sridu, 18. prosinca, vridne tete i pokoji barba iz naše amaterske udruge SAU «Putalj» učinedu "Božićni šušur", da pokažedu urbi et orbi ča su naučili u godinu dan.
Povirin svake godine, ali ove godine posebno, jer mi je sad Vinkica, otkad je štufa judo, počela vježbat ples.
Lipo je bilo vidit kako na taktove božićnih evergrina najprin tancaju najmlađi članovi udruge ...
... pa odma za njima oni malo stariji, meju kojima je i moja Vinkica ...
Onda se učinila mala pauza, uz prigodni igrokaz, kojega su nan upriličili članovi udruge, uvik protkan recentnon socijalnon tematikon i dnevnopolitičkon situacijon, koja je nepresušan izvor inspiracije ...
Tada su na scenu doletile lepurice, one najstarije plesačice. Ne toliko po godinan, više po stažu kojin se bavidu pleson ...
Nakon ča su one uz pljesak pozdravile publiku, prilično ispunjenu dvoranu kina «Sv. Juraj» ...
Uletija je ne jedan nego dva Dida Mraza ili kako već ko zove onega barbu u crvenoj monturi
... da podili dičici male, recesijske darove, koji smoki i bombončić. Teška su vrimena, kako je reka jedan od nji, kad nisu jemali pinez njanci za drugome Didu Mrazu bradu vazest.
Kratko i veselo druženje je završilo dok si puknija prstima, ostalo je još samo da se učine koja slika za uspomenu ...
¸
A mali i veliki su se tili slikat sa onin barbon u crvenoj monturi ...
Da ne ostane sve na priči i di kojoj fotografiji, evo i jedan brzinski pogled na večerašnja plesna događanja.
Božićni šušur je otvorija sezonu predbožićnih domjenaka u Mašogradu. U četvrtak devetnaestoga je već novi ... u Maškaran.
Ko preživi do Tri Kralja, pričat će
Zdravi i veseli bili!
|