Svake godine, u ova doba, zna se di vodu svi putevi: u Gospe na Hladi! Ne da se ne more proć priko pazara, nego i izad svakoga kantuna po selu jema cvića u razno raznin oblicima i aranžmanima. Prijašnji godin, kad se još nisu probivale nove rupe na kajišu, bile su to najviše krizanteme koje su ljudi nosili u naramcima, zatrpavajući posljednja počivališta svojih predaka i ostalih najmilijih gomilama cvića. Zli jezici bi rekli da puno nji tako pere vlastitu savjest od toga da ne poviru priko cile godine na groblje. Cvićari bi rekli da je tako bilo dokle je Bog odija po zemlji.
Istina je, ka i uvik, negdi na sredini. Svi se mi volimo sitit naši najmiliji, oni ča i više nima, i to koliko su nan dragi, koliko nan falidu i koliko nan je do nji uopće stalo se ne da izmirit sa kubicima hortikulturnih uradaka koji ionako za koji dan završidu u kontejneru poviše Gospe na Hladi. Ako poviriš na groblje, poviri radi sebe, radi onoga ča je doli, ispod ploče, a ne radi drugoga. I ne bacilaj za to koliko si donija ... jesi li meknija samo jednu sviću, pa dođeš opet svako malo povirit, ili si nabacija karijolu cvića i nima te opet godinu dan. Neka brojidui oni kojima je to duševna spiza, kad nimadu pametnijega posla 
Dunkve, ovo već postaje filozofska rasprava. Jučera smo i mi bili povirit na groblje u Novi, pa onda u sućuračku Gospu na Hladi. Taman smo u fotofinišu prispili u vatrogasac, kad se već postrojavala ekipa u dvoru, isprid garaža.
Svake godine se sitimo oni ča is više nima meju nan. Ekipa mala ali odabrana činila je društvo don Emanuelu ... da prošetamo do onega križa isprid doma, ča ga s pomnjon čuva sv. Florijan, da meknemo cviće i užgemo lumin ...
Isprid poredanih vatrogasaca iz svih generacija, prešidente Ljubiša je pročita one ča is više nima među nama:
1. Ban Marinko (1956.-1973.)
2. Bartulica Kruno (1927.-2013.)
3. Batina Anton Tonći (1923.-1998.)
4. Batina Silvestar (1945.-2010.)
5. Beljan Elvis (1971.-1999.)
6. Biluš Mijo (1930.-2006.)
7. Biočić Ante (1950.-2003.)
8. Biočić Dinko (1926.-2000.)
9. Bonacin Domjan (1934.-1997.)
10. Bonacin Ivica (1959.-1991.)
11. Bonacin Mate (1954.-1992.)
12. Delić Ratomir (1945.-2009.)
13. Dubravčić Josip (1951.-1993.)
14. Elez Ivan (1947.-2012.)
15. Elez Vicko (1960.-2010.)
16. Gavranić Ante Neno (1938.-1998.)
17. Goleš Jozo (1913.-1996.)
18. Jerčić Ivica (1950.-2006.)
19. Jerkunica Ivan (1944.-2001.)
20. Jurić Josip Jozo (1932.-1998.)
21. Katalinić Marin (1948.-2011.)
22. Katić Ivica (1954.-1981.)
23. Katić Zvonko (1951.-2000.)
24. Kovač Andro (1925.-2005.)
25. Luketin Jozo (1948.-2008.)
26. Mandarić Josip (1942.-2007.)
27. Marinović Maja (1961.-2008.)
28. Miolin Nino (1981.-1994.)
29. Novaković Mićo (1961.-1992.)
30. Pavelin Pero (1933.-2012.)
31. Perković Ivan (1983.-1999.)
32. Radić Denis (1968.-1989.)
33. Sokol Miroslav (1933.-2013.)
34. Sučić Dražen (1978.-1994.)
35. Šunjić Mate (1951.-1991.)
36. Vicetin Jakov (1944.-2010.)
37. Žegarac Jure (1949.-2010.)
38. Žegarac Mario (1955.-1993.)
Pa je onda i don Emanuel reka koju besidu ... blagoslovija duše svih mrtvih ...
... i kad smo se već počeli razilazit, čujen di niko viče za menon: „Nećeš proč lišo ovi put!“. Taman da ću se počet branit šutnjon, kad ono Ljubo meni da nije red da samo ja slikajen, da triban i ja jemat koju sliku odovamo. I tako smo Vinkica i ja učinili jedan brzinski portret sa našin Svetin Florijanon!
„Idite u miru!“, reka bi don Emanuel, i mi smo polako partili svaki na svoju stranu.
Dovidova do idućega puta, i zdravi mi i veseli bili! 
|
