Lipo je Renata počela svoj mandat ka ravnateljica Gradske knjižnice, vidi se da su, makar ča se kulturni događanja tiče, zapuvali novi vitrovi. Nadan se da ovi novi izvori svježih ideja neće prisušit kad naiđu na prvi zid nerazumijevanja. Da spomenen samo dva događanja na kojima san bija ovo lito, predstavljanje knjige Julijane Matanović i ovo večeras, koje mi je ipak malo bliže srcu. Naslov manifestacije je već obećavajući, a pogotovo kad san vidija ko bi triba sudjelovat 
Požurija san uvatit misto na balaturi da mogu na miru i gledat i snimat, ali nisan pri toga tija propustit zabilužit još jedan mašogradski sumrak, koji je najavljiva brzu prominu vrimena ...
Odma isprid ulaza u Gospojsku štradu, poznata scena, snimanje intervjua sa Žutin ...
... jer ipak je on zvizda večerašnje manifestacije. Ne i jedina, jer se lipo moglo vidit da i Žuti, danas-sutra, jema kome pridat štafetu, malome Arbuniću ...
... koji je večeras izvodija melodramu “Obitelj je svetinja! I posli krupe Bog mi je pomoga!”, nagrađenu na natječaju duhovnog stvaralaštva u križevcima, a ni Mari Vulas nije fermala voda ...
... dokle je ona čitala kratku priču. U glazbenome dilu događanja sudjelovala je ženska klapa “Putalj” iz Kaštel Sućurca ...
... a kad bi i one malo sele za odmorit, onda bi u najboljoj tradiciji iz Barićevi, malo bacili na karte ...
Sa Žutin, ka i uvik, nije ni moglo bit dosadno, a ovi put mu je da ruke, više onako metafizički, i Bare ...
... jerbo je Žuti reka da je on čovik u godinan, pa ga je straj više samoga sidit na pozornici.
Dunkve, Gospojska štrada je i sinoć, ka i na mojoj promociji prošle subote, bila puna “do čepa” pa je naš svit i na oti način pokaza da je gladan ovakovi događanja, a i da bi se, unatoč lipoti prostora same Štrade, moglo razmišljat i o nikome prostoru di more stat malo više svita. Kako je to sve bilo, pokušaću van pridočit sa ovin malin videjon ...
... meni je bilo lipo, po ko zna koji put, među domaćin sviton guštat u domaćoj pismi i besidi, da je kojon srićon ovega više, a ne samo ovako na pressing, stisnuto u ova dva litnja miseca. Ne mogu se nikako otet dojmu ka da mi ovo radimo za naše goste, za furešte, a ne radi nas!
Ko će ga više znat ... u ova doba kad cila Kaštila jemadu manje ležaji vengo u doba Šoulavyja ... jerbo su nan kankari privatizacije i divljačkoga kapitalizma rastočili skoro sve otelske kapacitete, ne znan za koje furešte bi to mi tribali radit 
Dovidova, do neki novi događanji u Gospojskoj štradi, a i šire, a dotle ...
Zdravi i veseli bili!!! 
|
