Nije jutros tribalo Vinku zvat deset puti da se ustane ... skočila je ka jedan veliki feder, spremila se u par minuti i onda odozdal, ka prava čimavica (stjenica, za sjevernjake) zvala mene svaka dva minuta i grinta kako se još nisan spremija.
Čemu ovakva gužva, i grintanje na tatu dizelaša, kojemu triba bar po ure da postigne normalni broj okretaja kako bi uspija sać niza skale?
Ajde, tata, okasniću, danas se dilu svidožbe!
Ma zna san ja to, pa san, inače usporen, još i šalta nižu brzinu da je malo zezan ... ajme narogušene face kad je uzašla gori vidit di san više. Dobro je da nisan ovanca, ča bi mi se uskoro i moglo dogodit ako nastavi trenirat judo 
Dunkve, prispili smo na vrime, fala na pitanju. Učiteljica Ljiljana ih je okupila sve, ka pačiče male, da in održi prigodnu besidu, i moran van reč da mi se svidija ovakovi razmještaj klupa u razredu 
Dica su već bila dobrano pocrnila, ka moja Vinkica, ili se već spremadu za nastavak nogometnoga prvenstva, da ne rečen one hajdukove litnje Kalvarije koja je puno više puti bila tragedija vengo komedija ...
Napokon su došle na red i svidožbe, a četvoro dice iz razreda, meju njiman i moja odlikašica ...
... dobili su i POHVALNICU, jerbo su jemali sve petice, ili statistički rečeno PET NULA.
Nakon jedne skupne slike, za uspomenu bar do devetoga miseca ...
... razbižali su se kud koji. Mi smo morali najpri baki Slobodni poć pokazat svidožbu i pohvalnicu.
Di san je i moga nać vengo u vrtlu, meju cvićen, pa san usput slika i njezino cviće i moj cvitić ...
... ili samo cviće, kad je već Vinku štufalo kako jon tuče sunce u oči ...
Sve u svemu, jedno lipo i krasno jutro, samo da ovakovo vrime učine i sutra, da nan ne upropasti vatrogasno natjecanje, 10. Kup Sv. Florijana, u Vatrogasnome domu, na vazdan, a napose feštu koja će, nakon natjecanja, nastavit u dvorištu doma dokle god bude svita ča još more stat na nogan! 
Triba to sve pribacit priko glave.  I ostat na nogan, naravno
Zdravi i veseli bili! 
|
