... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Stišali su se valovi navijačkoga ludila. Dobro, bitno je da smo ih pobjedili, naše „najdraže suside/komšije“ ... ali meni osobno je bitno, ka ča san jučer napisa, da su sa terena IPAK izvještavale Lana Banelly, Mirta Šurjak i Nevena Rendelli. Koje mi je, onako, i zapravo i metaforički, ipak lipše i draže vidit nego Andriju Jarka.
Danas je osvanija oni opjevani „lijep i sunčan dan“, i subota k tome. Nakon Vinkina treninga koji je (gle čuda!) triba bit jučer, a bija je jutros u 9:00, na brzinu san učinija ništo spize, još brže smo obidvali i izletili vanka ka metak. Ma ča metak, ka rafal iz kalašnjikova. A di ćemo, nego malo obnovit gradivo ča smo ga dobro ovega lita naučili: Gabine i cedevita ...
Dokle su Vinkica i Zakonita laganini tamanile Cedevitu i Nesscaffe, učinija san đir okolo, čisto da in ne dan gušta da je u ladovini ipak malčice friško za sidit vanka , ma koliko šutjeli o tome ... pa san usput uz jednu poznatu štafiličko-novsku vizuru ...
... zabilužija i novi neshvaćeni adut kaštelanskoga turizma, od fundamenta (temelja, za sjevernjake) do zadnje kupe (crijepa, za sjevernjake) na krovu uklopljenoga u vizuru stari kaštelanski kuća uz more :puknuću:
Uto je i njima dvima već počelo bit zima, pa je Vinka diplomatski uvjeravala majčicu da je vrime da gremo dalje ...
Tija - ne tija, uputili smo se ne baš žveltin koracima do auta ... gledajuć more, koje je bilo taman onoloko namreškano da ne moreš reč da je kalma bonaca ...
... a krajičkon oka san primjetija, i na brzinu zabilužija i jednoga njorca, koji je, jema bit, svratija malo marendat ... iznenadija san se koliko more ronit i ostat ispod površine, u svakome slučaju puuuuno, mašo više i duže od mene. I to kad san bija u puno boljoj formi, atroke sad
Naravno da san, fala na pitanju, iskoristija priliku da i nji dvi slikan uz donjokaštelansku vizuru u pozadini, pazeć ipak da mi u objektiv ne uleti koji bokunić onega „ekstravagantnoga“ hotela.
Začas smo stigli doma, i osta je još jedan modni detalj, da malo očistimo teren oko one kućice od nikidan ...
... e da bi bilo mista za narcise koje smo danas na "Dan narcisa", uzeli Vinka i ja u Iperkopa, na štandu kod tete @zoje i utekli na vrime da nas barba @pechina ne slika. Baka Vinka i baka Slobodna su dobile svoj buketić, a ovega smo ostavili za Zakonitu.
Samo da je zdravlja, biće još ovakovi lipi sunčani dan ... a sad i objašnjenje naslova .... ova mi se pismica vrti po glavi cili dan, a još kad san vidija naslov, oću reč, da se na španjolski (talijanski?) zove „Rano proljeće“, potraga za naslovon je bila završena
Jedva čekan utorak, kad bi se opet u KOMPLETNOME sastavu tribali slikat u dresovima, šalovima, bandiran i ostalin navijačkin rekvizitima i opet poslat „penso positivo“ našima, ovi put malo dalje, sve do Wallesa. Jer, ako namo uprskamo, zaludu nan je ča smo komšije tukli, opet se moramo satrat za siguro proć dalje ...
Zdravi i veseli bili!
, ma koliko šutjeli o tome ... pa san usput uz jednu poznatu štafiličko-novsku vizuru ...
