... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Ajme napornoga vikenda ... potla vengo san odradija jučerašnje ugodne obveze, na večeri o' maškar tribalo se malo odmorit, pa put pod noge, oću reč ujutro se rano ustat na vapor, put Sunčanoga Otoka. Održava se četvrti vatrogasni kup Dalmacije, natjecanje koje se boduje za kup HVZ (Hrvatske Vatrogasne Zajednice)
Put je proša u najbojemu redu, iako smo svako malo bacali oko izad vapora (broda, za sjevernjake) ...
... ali na naše veliko veselje, nafta je ostala u rezervoarima, tako da smo čisti došli do Staroga Grada na otoku Hvaru ... Dvi ure laganoga ljuljuškanja na trajektu je začas prošlo, i onda posli još po ure vožnje autobuson do hotela "Pharos" mogli smo malo okripit dušu, a i tilo.
Švedski stol je švedski stol, ma koliko mi šutjeli o tome
Pehari, mali i velikin na stoliću okupani suncen čekali su da dobiju nove vlasnike ...
... začas smo smontirali makinje, mislin na nas dva u obračunskome odboru ...
... pa smo ka zapete puške čekali prve rezultate ...
Koliko me pamćenje služi, ovo je bilo prvi put da se takmičenje održaje na umjetnoj travi. Pa me je usput Žuti, koji se razumi u tu problematiku, uvjerava da i umjetnu travu triba zalivat ka i pravu, ako ne i više.
Nisan baš sigur da me je uvjerija ... glede njegove reputacije ka ozbilnoga čovika, koji se nikad ne zajebaje
Ali molajmo mi njega, ovod se došlo vježbat, svi smo polagali najviše nade u naše muškiće ...
... jemali su najglasnije ....
... a i najlipše navijače na terenu ...
... a oni su vježbali, onako kako su vježbali, a ka muškići ...
Sitili su me, odnosno njiov plasman, na izvješća sa skijaški natjecanji di su naši nastupali dokle su još Janica i Ivica činili prve korake na skijan, citiran, „odlični jedanaesti“ ... citat završen
Ali, zato su nan cure osvitlale obraz, ka i uvik ... prvo misto i dobar rezultat ...
... tako da jemamo late (lima, pehara, za sjevernjake) za nosit doma. Sve je proteklo u najboljemu redu, osin ča se povremeno spominjalo odsustvo spolnih organa stanovitih sudaca ...
... ali ništa ča se u smirenome i nadasve kulturnome razgovoru ne bi moglo riješit. Taman prid kraj natjecanja nas je obaša i Župan sa svojin najbližin suradniciman ...
... ali mislin da je ovi put ipak doša samo ka vatrogasac, odnosno Predsjednik Hrvatske Vatrogasne Zajednice. Polako smo posal priveli kraju, pa evo i konačni rezultati, ako koga od vas, cijenjeni čitatelji, zanima:
Hvar ka Hvar, ovi put nas je pustija da normalno održimo natjecanje, ali je zato klima malo podivljala uvečer, ili još bolje ujutro, taman da neodlučne, ka ča san ja, zadrži na sigurnome i odagna svaku želju za šetnju po hvarskoj rivi i turneju po kafićima i ostalin znamenitostima sunčanoga otoka.
Dunkve, triba san ovo „sunčanoga otoka“ meknit u navodnike, jer san, skoro da bi se okladija, na povratku, na trajektu, bija jedini u kratke rukave.
Neke od nas su stvarno satrala ova dvodnevna događanja, pa i je oborilo, po smještaju na trajekt,
Ča od švedskoga stola, ča od prekomjerne fizičke aktivnosti večer prije, pa smo morali provjeravat jesu li još živi, da li dišu ...
Na sriću i opće zadovoljstvo svekolikoga nazočnoga pučanstva, sve je na kraju krajeva bilo u najboljemu mogućemu redu ...
Iskrcali smo se u splitsku luku daleko u kantunu, jerbo su nas izgurali oni ča prodajedu brodove, pa smo po laganoj kišici koja više priliči kojemu drugome godišnjemu dobu, lagano partili svaki svojoj kući.
Zdravi i veseli bili!
