Di smo ono stali zadnji put: kod vatrogasac na Poljudu. Pa i red bi bilo da nastavin tamo di san sta, jerbo je ovi događaj bija direktna posljedica onega na Poljudu.
Dunkve, naš je poteštat primija vatrogasne ekipe koje su se plasirale na Olimpijadu, dogodine u Ostravi.
Kad san tija uć unutra, fermaje me stražar da su unutra vatrogasci, da ne smin, na ča san mu odgovorija sa protupitanjen da oli mu ja sličin na mažoretkinju, a ne na vatrogasca. Naravno, kad je vidija sa kin jema posla, mola me je unutra  čemu je bar pinkicu pomogla i majica matičnog DVD koju san pukin slučajen jutros obuka na posal. 
Je lipo bilo vidit naše piplice iz ženske ekipe i stare olinjale veterane ...
photo by @gregor
... lipo obučene u svečane monture, kako čakulaju sa našin gradonačelnikon, uz dužnu pažnju koju su in posvetili mediji, uključujući i moju malenkost ...
photo by @gregor ... ja san oni malo krupniji i puno ružniji ...
Danas je, baren u Kaštilin, bilo lipo bit vatrogasac ...
A Ostrava, ko zna, jema još puno vrimena do onda, a da ne bi volija poć, volija bi, bija bi prasetan kad bi tvrdija suprotno. 
To je sve bilo danas, a ča je bilo u međuvrimenu od natjecanja na Poljudu. Već san reka, da san počeja pripremat Monografiju povodom trideset godin od osnutka DVD Kaštel Gomilica.
Oni su svoj vatrogasni vijek počeli daleke 1978. ka izdvojeni Vod moga matičnoga društva DVD Mladost, da bi se posli dvi godine osamostalili ...
Kako se godina njihovoga osnutka otprilike poklapa sa mojim dolaskom u vatrogasce, sa posebnin san se gušton uvatija to radit, i ponovo proživljavat neke davne i skoro zaboravljene događaje ...
... Ali zato san ovu nedilju kvalitetno proveja. Kako san goluz na mandarine, rekla mi je punica da poberen koliko god oću, pa smo se šura i ja uputili u njihovo polje to obavit.
Puten ipak nisan moga izdržat a da ne stanen i zabilježin ipak nesvakidašnju sliku. Jesmo mi sportski grad, a i ja san se nagleda svakakvi sportova, ali ovo mi je ipak bila premijera. Ako se ne varan, ovo je kriket ...
... a mjesto radnje su sportski tereni u Resniku. Baš se ljudi bavidu sa svakakvin sportovima.
Fala Bogu, gušti su gušti ... a mi smo produžili dalje. Obašli smo malo i masline i zadovoljno i poslikali ... tako da moremo didu frani dat potpuno izvješće, a ne mu samo pričat kako masline izgledaju ...
... registrirali smo i oni još par grozdi grožđa, ča su bili malo zeleni u doba jematve pa su taman sad prispili ...
... a mandarine, more bit dai nisu baš bile lipe za vidit, još teže za očistit ...
... ali se iz nji more štrukat fenomenalan sok. Ipak je veliko sušno razdoblje i nedostatak vode i zalivanja ostavija traga na mandarinama, koje još uvik jemaju debelu koru i teške su za očistit. Ali neka, ko na malo gleda, malo i vridi ...
Idemo dalje, gomiliška monografija je dotirala do 70 stranica za 12 godina i dalje raste, a moj vodostaj je i dalje u opadanju. Fala na pitanju, pokušavan i dalje sa onin mojih režimon promjene ishrane i kretanja, evo skoro misec i po dana. Odolijevan iskušenju da stanen na balancu, ali moran se strpit još petnaestak dana.
Sutra moran poć nabavit jednu obećanu praznu majicu, koju triban odštampat ... a kome, a šta, baš ste kurijožasti. Ne morate baš sve znat!
Jedva čekan kad će proć ova «moja» tura kviza «1 protiv 100», svako malo me koko ferma da jesan li ja ono sinoć bija na kvizu. Jesan, jesan, i sinoć san dospija do među 7, ali opet zaludu. Jedino ča san dobija od toga kviza je da san se lipo tri dana naspava, i tu i tamo kojemu neinformiranome pacijenatu odgovorija da san u Zagrebu, da ne mogu doć do njega/nje ... Ali nima veze, tvrdoglava san ja beštija. Biće još snimanja ... javljan se ja opet. Sve dok ne dođen do Tarika.
A dotle, adio i zdravi bili ! 
P.S. Kako stvaaaaaaarno odavna nisan napisa ni beside, pomogli ste mi, svi vi koji ponekad povirite ovod, kod mene, da premašin još jednu lipu okruglu brojkicu.
Fala lipa, svima ...
|
