... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Ko bi moga zamislit bolji početak GO, oli za neupućene zasluženog (ili nezasluženog?) godišnjeg odmora, vengo večer klapa u mome Mašogradu. I to već deseti put ...
U predivnome ambijentu Gospojske štrade, već desetu godinu zaredon, okupljaju se klape iz našega bližega susidstva, uz nezaobilazne žensku klapu Putalj, koje su ovod ipak ka domaće, i klapu Kamen, kojoj ćemo još malo pa prikucat inventarni broj jerbo je bila svi deset puti. Evala in!
Za divno čudo, uspili smo poć u kompletu, Zakonita, Vinka i ja, usput pojačani sa rodicon Nives koja se ipak više razumi u klape venko u Thompsona, po vlastitome priznanju ... nakon ča san je pita da ča je reć da nije išla na Stari Plac gledat koncert. I usput me je poslala da ne rečen di
Tri gracijele na tribinama Gospojske štrade
Naravno, kako je bilo previše ženski u ekipi, došli smo, je li, kad smo došli, pa doli u gledalištu nije bilo više mista za sidit, iako su me i @carla_bruni i @broduboci doli očekivali da dođen, čak su mi i misto bili sačuvali, ali kad su vidili da nas je više, morali smo se, uz mahanje rukan, pozdravit i potražit drugo misto za guštanje u klapskoj pismi ...
Nije svako zlo ni za zlo, rekli bi zli jezici, jerbo da smo došli na vrime, sidili bi doli i uskuvali jerbo je cila Gospojska štrada ka jedan veliki kotal. Zlobnici bi također napomenili da je najvrućije u prvome redu
Tako smo nas troje, silon prilik, prošli da prostite bolje, barenko klimatski, vengo oni doli. Popeli smo se na prirodne tribine ... Vidila se lipo cila pozornica, čulo se isto tako lipo, a gori ionako uvik jema malo bave pa nas je barenko pinkicu razladilo ... jedino ča nije vridilo je jedan reflektor koji se stalnio palija na senzor, pa ka od sto wati, jema si osjećaj da se špaker upalija svaki put kad bi se užga. Cilo vrime san gleda jema li koji mulac sa pračicon da ga potegne, onako slučajno. Nikad i nima kad i tribaš ...
I tako, uz minorne otežavajuće okolnosti, guštali smo u zvucima dalatinski klapa, ča muški, ča ženski ... doduše, Vinki se počelo prije poluvremena spavat, jema san blagi osjećaj da je i Zakonita jedva dočekala poć nanit, jerbo su jon oči bile na po koplja ... ali pape je izdura do kraja ...
I molin vas, skužajte, nisan baš savlada noćno snimanje, a ovod je definitivno falilo svitla, pa su slike ispale eto takve kakve su ... jo da van je vidit koliko san i bacija. Živija digitalni fotoaparat. Barenko filma ne fali ... A dogodine, svečano obećajen, ne gren doli brez barenko onega stativa od sto kun, pa makar zviždili za menon, jerbo, iako ne bumbin, ipak mi se malo tresu ruke, dovoljno da zablesi sliku kad se snima po noći
I na kraju, nakon uru i po guštanja, dostojan finale, skupile su se sve klape i otpivale, kako bi reka naš djelomični Sućuranin Zlatko Gall, "himničku""Croatijo, iz duše te ljubin" koja je, posli Poljudskoga spektakla, postala svojevrsni klapski zaštitni znak ...
I opet, snimak je takvi kakvi je, obećajen da će dogodine bit bolje. Mea culpa, mea maxima culpa ...
Nadan se da san van barenko malo približija atmosferu i događanja te večeri na Gospojskoj štradi ... stojte mi dobro, pozdravja vas odmoreno i naspavano Umorno_Oko ...
, pa ka od sto wati, jema si osjećaj da se špaker upalija svaki put kad bi se užga. Cilo vrime san gleda jema li koji mulac sa pračicon da ga potegne, onako slučajno. Nikad i nima kad i tribaš ...
"Croatijo, iz duše te ljubin" koja je, posli Poljudskoga spektakla, postala svojevrsni klapski zaštitni znak 
...
