Sad ću van otkrit tajnu zašto me nima sve ove dane ... radi moje pomične godišnjice braka.
17. vejače mi je četvrta godišnjica. Pomična. A prvi od marča mi je nepomična. Isto četvrta godišnjica.
Dunkve, potpisa san, skupa sa zakoniton, ono “i u dobru i u zlu...” prvi trećega dviijade i treće godine gospodnje, zadnju subotu prije pokladnoga utorka, ili prije Korizme, kako ko računa, a to ove godine spada u 17. vejače, pa van to otkriva tajnu moga računanja. 
Svake godine u ova doba ista priča, koja je ipak počela malo ranije ... anno domini MM, oli dviiljadite, za one koji još nisu prodrli u tajne rimski brojev.
Te godine se našlo nas par, kako bi nas nazva, pametni nismo, a vi sami prosudite kakvi smo, pa nan je pala napamet ideja da oživimo maškare, koje su početkon osandeseti u nas bile prilično živahne, i trajale bi po nedilju dan, i bilo bi tot svega, i pisme, i plesa, i poznati faca, za ono vrime, a nije falilo ni za izist  i popit  . Za popit pogotovo 
Ali, kako je napisa jedan naš kroničar, puno smo se onda napuvali, priko mire, pa smo brzo i izdušili. Da ne rečen esplondirali  . Da se vratin malo u vrime sadašnje. Kad smo odlučili provat nastavit sa ton lipon tradicijon, morali smo se malo reorganizirat. Par glavni iz osandeseti, nažalost, nije više bilo meju nan. Priselili se kod Manitua, na vječna lovišta. Od tadašnji učesnika, i organizatora, osta nan je naš sadašnji capo di tuti capi Žuti
koji nas je pomalo skupija pod bandiru od maškar i počeli smo deboto od početka. Jerbo, osin tradicije, i vlastite volje da čako napravimo, nismo jemali deboto ništa.
Svak je radija ono ča najboje more. I barenko misli da zna ... Tako da san ja preuzeja, odnosno uvalili su mi, kako ko govori (mama, ne mišaj mi se u posal), resor TISKA, oliti lista “Mašogadur”. Odakle ti naziv? Ne znan ni ja kome je palo napamet, ali sićan se da smo malo tili parafrazirat donjokaštelanski “Maškadur”, a kako je kod nas sve MAŠO, ispalo je kako je ispalo.
Slike se skupljadu priko cile godine. Tega nan najmanje fali. Dobri tekstov, sućurački batudi, isto tako ne fali, a za to se dobrin dilon pobriga i jedan friško oženjeni bloger . Primamo sve priloge. Pismene i nepismene, slikovne i misaone. Na karti, priko Emajla i SMS poruk. Angažirali smo sve, tako da našin mišćanima nije dovoljno bižat i sakrivat se samo od mene, jer nikad ne znaš koja je od LOKALNI LAJONI na zadatku 
List je za ovu godinu gotov, i jeman ga u PDF formatu, ali NE ZNAN kako ga stavit npr. na blog ka ča se slike stavljadu pa da ga ko od vas oće more skinit. Zato, ako koga zanima, more mi pisat na mail pa ću mu ga/njoj poslat (PDF fajl), samo jemajte u pameti da piza oko dva i po megabajta, pa mi nemojte spominjat rodbinu ako van zaduši mailbox, na vrime san van reka ... A ne bi se bunija ni da mi ko od vas, ako zna, reče kako bi moga ti PDF stavit ovod na blog, da se more skinit kad ko oće.
Svakogodišnji ritual od maškar u Kaštilima jer već počeja, tako da su odavna već maškare od Župana priuzele kjuče županije, a od Poteštata ključe Grada. Kako i priliči, jemali smo i mi svoje veleposlanike na toj fešti, samo su in se vjerodajnice nigdi zagubile, jerbo je taman bilo niko nevrime pa od šest pozapodne tega dana do devet ujutro nije bilo struje, pa i po onome mraku nisu mogli nač   . Naposljetku se ipak stvorija niki agregat, pa se obavilo ča se tribalo obavit i partili smo doma.
Još malo, njanci nedilju dan, i eto povorke u nas.
Marljivo se radi, sprema, šminka, tako da jema slučajev kad bi zapravo koga jedva i pripozna, Ne samo ko je, vengo i muško/žensko i obrnuto. Svaka čast našin šminkerima. I šminkerican.
Ove godine se i Vinka umaškaraje . Gredu sa vrtićen na turneju sa nagibnin vlakon od Splita do Labina i nazad. Ajme, koji će jon to bit doživljaj. Trodupli.
Prvi put na điradu bez matere i oca.
Prvi put umaškarana.
Prvi put se vozit vlakon.
Žaj mi je sad ča je nisan slika dokle je birala koji če kostim obuć za maškare, kad san je odveja kod tete Bepine u njezinu radionu od kostimi ... prava ženska posla 
Eto, ka ča i vidite, lipa je ura, ovo san se malo uvatija snimat CDe od lanjske povorke, ča i dajemo uz naš list “Mašogadur”, pa me evo i lipa ura uvatila, a ja se čudin ča su mi počele oči padat na po kopja. Svitu moj, laka van noć, a ja ću sad izmolit par Očenaši i Zdravomarij, ne bi li udobrovoljija Njezino Veličanstvo da ujutro malo duže odspava da i mater i otac moredu malo ubit oko. Dovidova!   
|
