| < | kolovoz, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Opis bloga
Kako se osjeća četrdesetgodišnjak kao otac po prvi put?A tokon svih ovih godin zabiluženo ča se događa oko mene ...
Linkovi ...
Blog.hrHR vatrogasni portal
Gajnc novi mašogradski portal
Kaštelanski portal
Mašogadur
Ovamo volin povirit ...
Eleonora BegoNenad Bego
Gogoo
Gustirna
Brod u boci
Ciovka
Informatičar staroga kova
... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Moji E-mailovi:
E-mail
Arhiva ... po godinan
Srpanj 2004
Siječanj 2005
Siječanj 2006
Siječanj 2007
Siječanj 2008
Siječanj 2009
Siječanj 2010
Siječanj 2011
Siječanj 2012
Siječanj 2013
Siječanj 2014
Veljača 2015
Eto, mislija san ne pisat do kraja lita, ali kako je ovo vec pristojno zaledenilo, eto i mene za tastaturu ... di smo ono stali, a CRNILO ... nije ni sad puno bolje, ali ne damo se, svo troje. Za godišnjicu Oluje nije mi se dalo odit do Knina, pa smo išli nadoknadit ono ča smo propustili kad se otvarala Dalmatina. Začara me oni most kod Skradina, mora san ga poć vidit, naročito kad su ga onako na kraju uokvirili sa vatrometon. I uputimo se mi lipo nizdol, a ispalo je da smo falili godišnje doba. I vrime. Bura je puvala tako da smo se tribali držat su obe ruke za pašaman da nas ne odnese, a dugi rukavi i gače uopće nisu bili zaludu. Sve mi je to bilo sporedno, kad san vidija most. Judi moji, ne more to nijedna slika ni vedeo opisat. Triba doć doli i vidit ga, skoro pa popipat, kako djeluje moćno, jako. Jema i puno veći, reče ko i lipši mostov od ovega, ali neka ... meni je ovi najdraži. I nadan se da neće kod njega tribat pisat "zaustavi se vjetre, pita bi te nešto" ka i kod još neki biseri HR mostogradnje :-) Ajde, preživili smo, slikali se na mjestu događaja, i biži nazad doma. Skoro da san mora upalit grijanje u autu. Nismo uspili obać slapove Krke jerbo se za oni kajić koji vozzi do tamo triba zapisat misec dan ranije ka u likara. E, da ne zaboravin reć, slikali smo sve skradinske kafiće, pa san posla Zlatu Maminome, za uspomenu i dugo sjećanje, na dane provedene u Skradinu i Skradinskome zaleđu, vozeći razno razna prometala po noći i brez svitli, u proliće 1993. godine. Nije baš da je bija turista, ali se lipo sitit, naročito kad si iz svega izvuka živu glavu. A mala Vinka je dobila majicu za uspomenu. Mislili smo da jon je mala trica, ali ispalo je taman. Da zaokružimo priču, slikali smo, tj. snimili mali video, baš u toj majici, i također poslali Zlatu Maminome, jerbo je on partija pri nego je Njezino Veličanstvo prohodalo i progovorili. I još san jednoga čovijka vidija na Mostu (nisan se zajeba, odsad ga pišen sa velikin M) Seada Marušića. Tovari jedni, ko se njega ne sića! Biće moja mater osvajala puste medalje na olimpijadan i svjetskin prvenstvima ... a njega nisan vidija deboto od pri rata. I nakon šta smo se na brzinu isčakulali i poželili da ne prođe opet petnajest godin dokle se opet vidimo, odo svaki na svoju stranu ...