Put putuje moj jaran

ponedjeljak , 13.05.2019.

8 muškaraca u kombiju. Baš i nismo upadljivi. Carinik na prijelazu Šamac ipak misli da jesmo. Odvaja nas na stranu. Ovaj pored mene mlađi momak mi je neki čudan. Moguće da sam i ja njemu. Torbe ne moramo da vadimo jer same ispadaju iz prtljažnog prostora. Mi ih kupimo i nosimo kod čika carinika. Sve je u redu. Onaj mlađi momak pored mene dolazi na pregled. Češe se po glavi. Nevolim kad se neko češe po glavi na graničnom prijelazu. U neseseru ima omanju apoteku. Objašnjava cariniku da mu je to terapija za 100 dana i daje potvrdu od doktora. Mislim da ju carinik naopako drži. Ode mlađi momak u kancelariju. Mi pušimo i čekamo. Moramo da se maknemo jer nepušimo gdje treba. Jedan sa prvog sjedišta je sretan. Ima zabranu za EU a ušao je u Hrvatsku. Kaže da će svaki dan ići na Oktober fest i pit. Kaže i da zna ovoga što su ga odveli i da je izgleda malo munjen i da mu te tablete stvarno trebaju.
Eto ga ide. Kazna 120 eura jer ima malo viška tableta koje mu trebaju a ima manjka od ovih 120 što mu isto trebaju da plati kaznu. On ima 10 pa mu fali još 110 da plati pa da možemo da idemo. Daće nam kad stignemo u Minken. Mama će ga čekat.
Krećemo. Ovaj sa prvog sjedišta što je sretan kaže da je mađarska granica puno čvršća i da su njega tamo odma u zatvor strpali jer je pokušao da pređe u EU preko Srbije a ima zabranu. Kaže da će ić na Oktober fest svaki dan i pit pivo.
Stižemo do Slovenije. 8 muškaraca u kombiju i nismo nešto upadljivi. Ovog sa prvog sjedišta odmah vade iz kombija i pretresaju. Nemere dalje. Ima zabranu. Ništa od Oktoberfesta. Moramo da ga vratimo do odmorišta Plitvice. Mašemo mu dok ide pješke nazad. Opet stižemo na granicu. Odmah smo upali u onu garažu za pretres. Sve moramo da otvaramo. Sreća da su mlađem momku pored mene zaplijenili tablete na hrvatskoj granici. Mada carinik kaže da smije da ih nosi uz uvjerenje. I on je uvjeren isto. Al nema više 120 eura.
Jedan čiča otvara kofer a tamo omanja zelena pijaca. Neko iz mase dobacuje da je sarmu mogao gotovu za puta da ponese a ne 5 kila kiselog kupusa pa da mota po putu.
Puštaju nas. Pušimo. Miču nas dalje jer pušimo na pogrešnom mjestu.
Ulazimo u Njemačku. Taman se snima Kobra 11. Ovi što snimaju nas zaustavljaju na parking i opet pregledaju. Izgleda da se ne snima nego da su ovo pravi. Nema Semira. Šteta. Idemo dalje.
Stižemo naveče u Minken. Nismo svi na broju al smo stigli. Mama nam vraća pare. Sutra je novi radni dan….