E ovako..

ponedjeljak , 04.12.2006.

Nema me jedan dan i kad upalim komp imam šta i vidjet. Odmah mi nije bilo jasno čim sam vidio 40 i kusur komentara. Znao sam da nešto nije uredu. Post koji sam napisao je nekim slučajem i pored nestiskanja tipke "proslijedi uredništvu" završio na naslovnici ali što je najgore završio je izgleda kao otrovna strelica u nečijim glavama i srcima. Barem po broju komentara koji se tiču moje matere.

1. Ovaj post nema nikakve veze sa nacionalizmom niti mu je namjera bila uvrijediti bilo koga
2. Dobro je Jezdi rekla da je sve ovo očigledno produkt nepoznavanja mog "rada" tj ne-čitanja ovog bloga u dvije godine koliko postoji.
3. Svi vi koji ste dočekali ovaj post na način koji ste dočekali očigledno nikada prije niste čitali postove na ovom blogu tako da ne poznajete tematiku kojom se bavi a to je pokušaj da se ljudi malo nasmiju u ovoj svakodnevnici koja baš i ne nudi previše tema za smijeh i to sa temama koje se dešavaju svaki dan. OK. Ne paše nam svima sve pa tako niti ovaj tekst ne odgovara svima.
4. Nije mi jasno kako se niko nije bunio kada sam se sprdao sa hrvatskim Big Brotherom, sa precjednikom Mesićem, premijerom Sanaderom, ptičjom gripom i drugim svakodnevnim dešavanjima u Hrvatskoj te okolini i slično.
5. Niti u jednom trenutku pritiskanja tastature dok je pisan ovaj tekst nije bilo NIKAKVE namjere da se nekoga vrijeđa, omalovažava i slično. Ja se se zejebavam i sa samim sobom i svojom mukom a da bih nekoga želio uvrijediti nije mi niti najmanja namjera.
6. Ovim putem se ispričavam ako sam bilo koga uvrijedio ovim tekstom
7. Isto tako molim uredništvo blog.hr ako može da makne sporni post sa naslovnice
8. I da...ja sam Bosanac....