Elektrobuda - Sveti zvuk

Napokon da se malo dobrog zvuka vrati u naše kotare. Preko štele sam zbavio CD od grupe ELEKTROBUDA pod nazivom "Sveti zvuk". Čeko sam ga ko ozebli sunce a vatru je samo još više potpirio najavni singl "Na nogama od stakla". Ako ne znate, članovi ELEKTROBUDE su ex članovi nikad prežaljenih Majki i Kojota. Volio sam i Kojote no Majke su mi oduvijek bile Majke. Pošto većinu ovih ljudi i osobno poznajem još iz dana kad sam malo živio u Vinkovcima a i iz dana provedenih u Puli morao sam se potruditi da se pravo ufuram ko kritičar a ne da gledam sa subjektivne strane.
Album otvara već spomenuta "Na nogama od stakla" koja je po meni možda i najbolja pjesma koju sam na ovim prostorima čuo u proteklih 5 godina. Školski dobro urađen song koji maestralno otvara hammond klavir. Tu je i usna harmonika i slajd gitara, izvrstan tekst te je sve to upakirano sa melodijom koja mi svaki put zagrije krv u žilama i što je najveća fora nakon 100 slušanja još mi nije dosadila. Porina za hit godine. Ritam sekcija provjereno dobra. Kilmister je stari znalac na basu a bubnjar "zaboravih na tren mu ime" je lisac koji je svirao u više bendova nego što sam ja promjenio firmi. Ovim putem mu se zahvaljujem na mandarinama koje mi je poklonio kada smo se prije 10 godina vraćali sa Hajduk-Anderlecht (ima negdje i moj post o tome no mrsko mi linkat). Svakako treba spomenuti i pjevača Alena Marina koji je svoj zanat već davno ispekao te ima svoj vlastiti stil već potvrđen u spomenutim KOJOTIMA. Inače cijeli album je obojen hammond orguljama, sjajnim gitarističkim rolama (sjajan zvuk vintage gitara) i kao što je uvijek slučaj kod Zorana Čalića nenametljivim solažama filigranski otsviranim baš kako i kada treba. Mišljenja sam da je on taj koji je dao ovakav štih cijelom albumu jer mi se čini da je napokon mogao napraviti zvuk i melodije kakve je oduvijek želio. Southern rock na najboljjim tragovima The Black Crowesa, Lynrd Skynarda i djelomice Stonesa se osjeti tijekom slušanja ovog uradka. Puno je melodioznosti i finih harmonija tako da se zasigurno radi o ostvarenju koje će pronaći mjesto kod svakog iole ozbiljijeg diskofila neizgriženog modernim glazbenim utjecajima. Izdvajam i pjesme "Prsten" i "Dole duboko" kao svoje favorite no generalno sve su pjesme upakirane u u jednu kompaktnu cjelinu osim pjesme koja zatvara album "Totalna revolucija" inače obrade od Lačnog Franza koja mi se nikako koncepcijski ne uklapa u cijelu priču.
Sve u svemu pravo osvježenje na roke rol sceni ovih krajeva. Ne pržite već kupite.