Na putu prema poslu

utorak , 12.07.2005.

Biometereološka prognoza me umalerisala za danas. Čim navečer poslije Dnevnika vidim one naopake smajlije znam da nema napretka idući dan, jer valjda oni čike i tete sa tevelizije znaju šta govore. U skladu s time sam se ustao u 5 sati i 34 minute kako bi urinirao uslijed pritiska tekućina na mjehur. Skoro sam kičmu slomio na stepenicama jer sam ostavio ruksak a lijepo su mi rekli da ga spremim. Nakon što sam se pomokrio u kadu skonto sam da nešto nije uredu. U 6 sati i 15 minuta sam završio sa ribanjem kade i spremio se na poso. Malo sam kasnio jer sam obuko ženinu košulju pa se moro vraćat. Usput sam sreo čovjeka koji čačka nos. I to kako. Frajer uvalio cijeli prst u nos. Kompletan kažiprst u nosu. E to se rijetko viđa. Stanem da se upoznam sa fenomenom a on izvadi pola prsta iz nosa i pruža mi ruku. Ja gledam u prst koji je u stvari pola prsta.
"Radim u pilani"
"Aha" odgovorih. Nisam se nešto imao volje rukovati s njim. Produžih dalje. Sretnem poznanika.
"Šta ima novo?" pitam
"Ona neka žena se objesila"
"Pa zašto?"
"Mislim da je bio jasen"
"Aha"
Šta li me još danas čeka....?

Odgovor za Domaćicu: što bi rekli: "Ma nek je živo i zdravo pa makar i muško":))))