Umjetnost laganja

Nema mi ljepše relaksacije nego sjediti u društvu starih seoskih lažova. Svoju umjetnost laganja su usavršili do te mjere da bi im čovjek koji ih ne zna sve povjerovao bez obzira kakve nebuloze pričali. Izdvajam neke:

Jedan od njih je prodavao njivu nekom čovjeku i govorio o toj njivi kao da je to najplodnija parcela koja postoji u svijetu. Dođe on sa kupcem do njive kad ono tamo neka bezvezna površina i to sa velikim udubljenjem nasred njive u koju se slijeva voda pa pravi veliku lokvu. Pita kupac:
"Pa šta je ovo?"
"E moj pajdo, tu su bile toliko velike lubenice da se zemlja udubila pod njihovom težinom"

Kaže drugi:
"Kod mene na njivi su bile tolike bundeve da sam ih viljuškarom morao dizat"
Drugi se odmah nadoveza:
"Ih, to nije ništa, ja na mojoj njivi odem do bundeve i pokucam unutra kad ono Sajto (lokalni ulični prodavac košpa) unutra spava"

Slučaj treći:
Stari čičica Lola priča o vojničkim danima u Nišu:
"Mi smo imali u Nišu 48. godine mašinu u koju ubaciš konje a na drugom kraju na jednom kraju izađu potkove, na drugom griva a na trećem gotove kobasice"
Odjednom se nadoveza jedan malo mlađi:
"To je živa istina, i ja sam isto bio u Nišu al 54. godine i ista je ta mašina bila samo što smo mi ubacivali u nju kobasice, grivu i potkove a na drugom kraju izađe čitav konj"
i tako dalje i tako dalje….