Ode...

utorak , 24.05.2005.

Sahranili smo ga jučer u 12 i 46 minuta po srednjeojropskom vremenu. Ceremonija je bila kratka i bolna. U svom kratkom životu nije uspio vidjeti dovoljno svjetla i ljudi. U početku svog života bio je mlad, lijep, bucmast, pun rumenila. Naprosto je sjajio pri svakom pogledu na njega. Nabavili smo mu i finu mrežastu majicu koja mu je prekrasno isticala mišiće. Pravi mali rambić. Simbol energije i zdravlja. Imao je gimnastičarske afinitete pa smo mu prvih par mjeseci dopustili da visi na kukama u sušnici. Tako se lijepo klatio na dimu i vjetru. No jednoga dana smo shvatili da je vrijeme da ga smjestimo na neko prikladnije mjesto. Toplina mu je smetala. Teško je disao. Složili smo se da će mu najbolje biti u frižideru. I to dubokom. Izgledao je kao da spava. Plah, miran, snen. Braća su mu stradala uglavnom sretnim slučajevima i to od hladnog oružja no on je mirno snio na minus 15. Odlučili smo se da ga probudimo. Nije nam se baš obradovao. Dočekao nas je nekako hladno. Sav je bio hladan. To nam je bilo čudno. Znali smo da nešto nije u redu. Brzo smo ga secirali da vidimo šta mu je. Prizor je bio užasan. Zloćudna bolest ga je napala. Čitava unutrašnjost je bila napadnuta groznim zelenim flekama. Plijesan. Plijesan ga je izjela iznutra. Nastavili smo ga sjeći nadajući se da ćemo pronaći makar mali čitav dio da ga ubacimo u sebe kao uspomenu na njega no sve što je na kraju ostalo je bio jedan mali okrajak….
Kakva šteta. Ode u cvijetu mladosti. A nije niti pokazao sve šta može.
Uz sve počasti i ceremoniju smo ga pohranili u pevece vrećicu i sa tugom koja je razdirala naš želudac odnijeli smo ga na vječni počinak. Pijetloker mu se strašno obradovao. Jer kako kaže poslovica "Dok jednom ne omrkne drugom ne osvane"….
Misa zadušnica će se obaviti sutra ujutro za doručkom uz poznati pučki obred "Načni drugi"…..Amen.